Biblijsko stradanje u Velici koje je istorija pokušala da sakrije

Kobnog 28. jula 1944, selo Velika kod Plava bilo je poprište jednog od najmonstruoznijih zločina u Drugom svjetskom ratu. Nacističke snage i pripadnici SS divizije "Skenderbeg" ubili su tog dana više od 500 civila, među kojima je bilo više od 100 djece.

Podsjećajući da je u Velici i okolnim mjestima ispod Čakora 28. jula 1944. godine na kućnim pragovima zvjerski ubijeno na stotine nedužne nejači, žena i djece, vladika Jovan je kazao da je ovaj tragični događaj poprimio biblijske razmjere.

Sjećanje na dan kada je i zemlja proplakala

foto: Darko Jovović, Dan

– Ovdje je bilo biblijsko stradanje. Kažu kada se Hristos rodio da je car Irod plašeći se da će ga on skinuti sa prestola naredio da se pobiju sva djeca u Vitlejemu od dvije godine i mlađe. Tada je, po predanju, pobijeno14 hiljada djece u širem krugu Jerusalima. I dan-danas Jerusalim plače za tom djecim. A u taj biblijski plač se udjenula i Velika na današnji dan 1944. godine. I dan-danas se do nebesa čuje jauk veličke majke. Čije se njen jauk, čuje se vrisak tog djeteta koje je ovdje ubijeno – naglasio je vladika Jovan.

Dodao je da taj jauk opominje da se mora praštati, ali da se nikad ne smije zaboraviti stradanje u Velici, kao ni sva stradanja koja su se dešavala na našim širim prostorima.

– Jauk ubijenih u Velici mi ovdje ponavljamo, ali ponavljamo i ono što je patrijarh German rekao 1984. godine kada je nakon velikih muka podignuta nova crkva u Jasenovcu. On je tada kazao: Praštati moramo, jer nam to nalaže naša vjera hrišćanska, a zaboravljati ne smijemo, jer su to dvije velike zapovijesti Hristove i Božije. Tako su i ove velike zapovijesti patrijarha Germana iz uma Božijega iz glave i srca Hristovog i jevanđelja Božijeg. I zato ni odavde sa ovoga mjesta ne smije nikada ružna riječ da ode. Ne daj bože riječ zlopamćenja, ne daj bože riječ poziva na osvetu, nego riječ sjećanja na sve one koji su svoje glave položili na taj dan. Na nama je da se sjećamo i da jednoga dana ovdje vidimo zid na kom će biti zapisana sva njihova imena – naglasio je vladika Jovan.

Golgota pod Čakorom upisana u vječnost

foto: Darko Jovović, Dan

U ime domaćina okupljenima na pomenu u Velici obratio se Vojo Stešević rekavši da je svaka stopa podčakorskih sela natopljena nevinom krvlju, te da svjedočanstva o tom pogromu tjeraju i danas suze na oči svakom poštenom čovjeku

– Bratstva Živaljević, Vučetić, Knežević, Simović, Gojković, Paunović, Jokić, Brković, Stešević, Bjelanović, Tomović i mnoga druga izgubila su čitave generacije. Neka ognjišta su toga dana zauvijek ugašena. To je bila genocidna namjera da zatru naš korijen i ime samo zbog toga što se krstimo i što su naši preci vjekovima prkosili zavojevačima. Decenijama je ova strašna istina bila obavijena zidom ideološkog ćutanja i nepravednog zaborava. Ali ono što je ljudska ruka pokušala da sakrije sam Bog je iznio na svjetlost dana, a istorijska pravda dočekala je svoje ime – naglasio je Stešević.

U ime Pivljana Mile Cicmil je kazao da su stradanja u pivskim Dolima i Velici povezala žitelje ovih mjesta duboko urezanim stradalnim ranama i neraskidivim bratskim vezama.

– Molimo se pivskim i veličkim novomučenicima da sva naša stradanja budu samo na uzrastanje roda našega. Jer kako će nas Gospod bez naših novomučenika poznati da smo njegovi – kazao je Cicmil.

Bečić: Neka Velika ostane vječna opomena

U kulturno-umjetničkom programu nastupli su guslar Miki Knežević, recitatorka Marta Stojanović i etno-pojac Emilija Labović.

Koprivica položio vijenac na spomen-obilježje u Velici

Pomenu nevinim žrtvama zločina u Velici, pored predstavnika političkih partija i udruženja, prisustvovali su potpredsjednik Vlade Crne Gore Momo Koprivica i ministar Damjan Ćulafić, kao i predsjednici opština Plav, Berane i Andrijevica Nihad Canović, Đole Lutovac i Željko Ćulafić.