Gornji Ibar – model po kojem su uništavana preduzeća na sjeveru

Ova kompanija je potpuno uništena, iako je decenijama s pravom nazivana industrijskim gigantom u kojoj je plate zarađivalo preko dvije hiljade uposlenih. Bivši radnici navode da je nemjerljiva šteta što je ova fabrika, sa mnoštvom pratećih sadržaja, ugašena na tako poguban način, tim prije kad se zna da je bila nosilac razvoja čitavog kraja.

– Nakon neuspjelih privatizacija i propasti preduzeća godinama smo bili svjedoci pohara od brojnih lopova koji su iza sebe ostavili samo zidine bivše fabrike. Za sve to vrijeme obespravljeni bivši radnici nalazili su se na birou rada. Pogubno je što država nije ništa uradila da sačuva fabriku, već je svojim neodgovornim odnosom doprinijela njenoj potpunoj devastaciji. Može se slobodno reći da je sramota države što veliki kompleksi objekta koji su pripadali" Gornjem Ibru" danas izgledaju ovako, posebno kad se zna da naš kraj obiluje sa sirovinom na kojoj se temeljio rad fabrike – kažu bivši radnici.

Gornji Ibar je formiran daleke 1937. godine, u Kraljevini Jugoslaviji, kao pogon skopske fabrike "Treska". Funkcionisao je i tokom Drugog svjetskog rata, a procvat je doživio sredinom prošlog vijeka, kada je postao zamajac razvoja opštine Rožaje. Pored četiri velika pogona, stacionirana u samom gradu, "Gornji Ibar" je imao i lanac maloprodajnih objekata, kao i desetak predstavništava u svim važnijim centrima bivše države, od Ljubljane do Skoplja. Posjedovao je pogon za proizvodnju kvalitetnog papira "Dekor", transportno preduzeće i servis, kao i dva rožajska hotela i nekoliko manjih ugostiteljskih objekata, uključujući i radničko odmaralište u Ulcinju. Podaci govore da se prelomni momenat nakon kojeg je započela serija negativnih poslovnih godina poklapa sa tadašnjom državnom odlukom iz 1990. godine po kojoj je šumarstvo odvojeno od drvoprerade.

Tranzicioni procesi sahranili stare fabrike, a novih nema

U uzvještaju MANS-a sačinjenog o dešavanjima u "Gornjem Ibru" navodi se da je u narednih desetak godina došlo do poteškoća u poslovanju i otpuštanja većine radnika, koji su proglašavani tehnološkim viškom.

U "Gornji Ibar", zbog nagomilanih dugova prema povjeriocima, stečaj je uveden 2003. godine, a bankrot je proglašen 2007. godine. Nakon bankrota Vlada je na tenderu kupila preduzeće za 3,2 miliona eura, uz najave da će ga ponovo staviti u funkciju. Međutim od oživljavanja "Gornjeg Ibra" nije bilo ništa, da bi Ministarstvo poljoprivrede krajem 2013. godine predložilo da se kroz Strategiju razvoja šumarstva i drvoprerade pronađe strateški partner za kupovinu preduzeća. Nakon toga dobar dio imovine "Gornjeg Ibra" prodat je turskim investitorima pod izgovorom da će uložiti znatnaa sredstva za revitalizaciju preduzeća i da će, između ostalog, tamo oživjeti drvoprerađivačku proizvodnju. Međitim, to se nije desilo ni do dan-danas, s tim još uvijek niko nije odgovarao što je "Gornji Ibar" decenijam prepušten konstantnom propadanju.