Izumiru stari zanati: Vuna na smetlištu, vunovlačare pod katancem

Iako su vrijedni domaćini od prodaje ove sirovine ubirali znatne prihode, vuna dugi niz godina uglavnom završava na smetlištima. Moderne tehnologije i jeftina uvozna roba potiskuju stare zanate i domaće proizvode, iako se u strateškim dokumentima domaća radinost smatra značajnim resursom. Mještani navode da nije rijedak slučaj da stočari pale vunu, jer je izgubila svaku cijenu. 

– Nekad su ispred vunovlačarskih radnji u Andrijevici i susjednim gradovima bili veliki redovi, jer je narod iz okolnih sela donosio runo ovaca da ih uvlači i pripremi za izradu različitih odjevnih i drugih predmeta. Bilo je to vrijeme kad su skoro sve žene znale da predu i pletu. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, pojavom novih tehnologija i jeftine robe, došlo je do potpunog potiskivanja vune i njenih proizvoda. Svakako da nije dobro što se vuna danas tretira kao nešto potpuno nevažno i što i ovo malo stočara što je ostalo gleda kako da se od nje oslobodi – kazao je jedan od najstarijih Andrijevičana Mikan Perović.

Da vrata nekadašnje vunovlačarske radnje u Andrijevici niko ne otvara već dvije decenije potvrđuju i iz lokalne uprave, uz konstataciju da je evidentno da je vuna potpuno izgubila na značaju.

– Znamo da je u brojnim studijama precizirano da stočarstvo predstavlja odskočnu dasku za brži prosperitet sjevernog regiona. Međutim, te preporuke se u dobroj mjeri ne sprovde u djelo, jer, između ostalog, poslednjih decenija na području Vasojevića nije vršen organizovani otkup tržnih viškova među kojima se ubraja i vuna. Mi sa lokalnog nivoa smo prosto nemoćni da uradimo nešto više po ovom pitanju, a država je ta koja bi mogla da uvede više reda u ovoj oblasti – ističu iz lokalne uprave.

I stočari ukazuju da je šteta što država nije uradila ništa da, uz primjenu savremene tehnologije, sačuva domaće vrijednosti.

– Prosto nije bilo volje da se osmisle proizvodni pogoni gdje bi se od vune izrađivali kvalitetni proizvodi, koji su mogli da budu prepoznatljivi i na svjetskom tržištu. Ovako je ostalo da vuna svoje mjesto umjesto u proizvodnji pronalazi u kontejnerima za smeće. Kako vrijeme odmiče, čini se da je za neke pomake kada je adekvatno iskorišćavanje vune u pitanju kasno, jer je na ovom području sve manje onih koji pokazuju želju da drže ovce – navode stočari iz potkomovskih sela, ukazujući da više nema ni žena koje pribjegavaju izradi odjevnih i drugih predmeta od vune.

– Žene u našim selima su se nekad zalagale da ispletu što više džempera, prsluka, čarapa i drugih proizvoda od vune. Imali smo i dobre tkalje, koje su, između ostalog tkale unikatna vunena ćebad. Ti proizvodi su bili na cijeni. Sada, nažalost, više nema djevojaka i žena koje pokazuju volju da se bave ovim poslovima – zaključuju stočari.

Očuvana viševjekovna tradicija tkanja: Život ispisan nitima ćilima