Likvidirane beranske fabrike i sudbina radničke klase

U posljednje tri decenije u većini nekad uspješnih privrednih kolektiva na sjeveru Crne Gore uveden je stečaj, a kasnije su i potpuno zatvaranje.

Takva sudbina zadesila je i beranska preduzeća što je bitno uticalo da ova opština doživi sveukupnu razvojnu stagnaciju, dok su fabrički objekti i imovina, uglavnom, prepušteni propadanju. Blizu deset hiljada beranskih radnika izgubilo je posao, među kojima je mali broj onih koji su ponovo zasnovali radni odnos. Sve te neuspjele privatizacije obilježili su brojni štrajkovi radnika, koji, kad se sve sagleda, nijesu doprinijeli rješavanju nagomilanih ekonomskih i socijalnih problema. U većini slučajeva radničkim zahtjevima nije udovoljavano, pa su mnogi svoja prava pokušavali da ostvare sudskim putem. No, kako su godine odmicale protesta je bivalo sve manje, tako da se minuli prvomajski praznici u Beranama protekli sasvim mirno, bez radničkih okupljanja i izražavanja nezadovoljstva.

Bivši beranski rudari smatraju da više nema radničke klase spremne da javno ukaže na, kako su naveli, pogubnu ekonomsku politiku koju je koja je godinama prisutna u Crnoj Gori.

– Svjedoci smo da su u Crnoj Gori u tranzicionim procesima uništene sve fabrike. Tako je, praktično, nestala i radnička klasa. Zato nije čudno što na ulicama nema nezadovoljnih radnika, koji bi ukazali da su obespravljeni i poniženi. Tim prije, jer danas u državnim službama rade, uglavnom, partijski poslušnici koji znaju da će biti grubo sankcionisani ukoliko podignu svoj glas. Isto tako, oni koji rade u privatnom sektoru, u dobroj mjeri, rade na crno, tako da su njima unaprijed zatvorena usta, jer poslodavac može da ih pošalje kući kad god to poželi. Sa druge strane veliki broj radnika, koji su radili u nekad vrlo uspješnim beranskim fabrikama, nije više među živima, dok su oni drugi zbog bolesti, starosti i izgubljene nade prosto nemoćni da na ulicama traže svoja prava – naglašavaju beranski rudari, podsjećajući da još uvijek nema ništa od oživljavanja proizvodnje u jami "Petnjik".

Porazna statistika

Statistika svjedoči da brojni radno sposobni Beranci nikada dosad nijesu zasnivali radni odnos i da je većina nekad zaposlenih, zbog zatvaranja privrednih i drugih kolektiva, ostala bez posla. Uz to, u Beranama ima više lica na birou rada od onih koji su radno aktivni. Takođe, broj penzionera je veći od onih koje se nalaze u radnom odnosu. Radičević smatra da su ovi podaci velika opomena za državne i lokalne institucije.

– Sjećam se da nekada skoro nije bilo nijedne kuće na prostoru Berana iz koje neko nije radio. Danas, zbog niza otežavajućih okolnosti, i zbog nedostatka radnih mjesta, u našim selima ima više zatvorenih kuća nego onih u kojima neko živi. Pogubno je što je država cijelo vrijeme, trošeći pare poreskih obveznika, podsticala neke jalove projekte od kojih lokalno stanovništvo nije imalo nikakve koristi. Bili su to projekti koji nijesu stvarali ambijent za upošljavanjee radnika, što svakako nije dobro – kazao je Radičević.

Sa njima je saglasan i Veselin Radičević, nekadašnji predsjednik sindikalne organizacije u beranskoj Ciglani koja je prije dvije decenije sravnjena sa zemljom.

– Veliki je problem što je beranska privreda odavno na koljenima i što je mali broj uposlenih u privredi. Ali problem je i to što u ovoj državi pravosudni organi nijesu radili svoj posao kada su privatizacije fabrika u pitanju. Mi smo godinama tražili da tužilaštvo preispita sve te privatizacije, ali od toga nije bilo ništa. Očligledno je da se neko u cijeloj priči poigravao našim izmučenim radničkim dušama, ali i sa nekadašnjim vrijednostima – naveo je Radičević.

Milioni uloženi u fabriku armaturnih mreža u Beranama koja je ugašena trećeg dana

I bivši radnik Fabrike celuloze i papira Milisav Barjaktarović ističe da nije dobro što je imovina bivših fabrika, na štetu radničke klase, prepuštena konstantnom propadanju.

– Tužno je pogledati naše zatvorene fabrike. Još tužnije je suočiti se sa životnom pričom onih koji su radili u tim fabrikama. No, najtužnije je to što smo i dalje prinuđeni da slušamo priču zvaničnika kako se u ovoj zemlji dobro živi, kad se dobro zna da bez proizvodnje nema napretka i dobrog života – zaključio je Barjaktarović.

Preuzmite našu aplikaciju