Nikšić grad bez vojnih ciljeva, sa stotinama civilnih žrtava

Sedmog aprila navršavaju se 82 godine od savezničkog bombardovanja Nikšića 1944. godine, jednog od najtragičnijih događaja u istoriji grada, u kojem su stradali brojni civili, a materijalna razaranja bila ogromna. Inače, tokom Drugog svjetskog rata 1943. i 1944. godine, na brojne gradove Crne Gore padale su i neprijateljske i takozvane savezničke bombe. U 14 crnogorskih gradova stradalo je više od 900 ljudi. Nikšić 1944. godine svjedoči kako u velikim ratovima male sredine postaju kolateral, a životi civila tek broj u statistici. Bombe, pokazalo se, ne prave razliku između fronta i doma, između vojnika i djeteta.

Bombe padale i na groblje

privatna arhiva - fotografisao poznati nikšićki fotograf Veljko Tadić.

Sunčano jutro 7. aprila, na praznik Blagovijesti, nije nagovještavalo tragediju. A onda, između 14 i 15 časova, nebo iznad grada prekrila je eskadrila lovaca-bombardera.

- Nalazio sam se na glavnom trgu kada su se iz pravca Budoša i Pustog Lisca iznenada pojavili avioni - svjedočio je primarijus dr Slobodan Nikčević.

Avioni su se u obrušavanju kretali ka sjeveru, prema Uzdomiru. Dva su se izdvojila, nisko preletjela grad i izručila prve bombe – među prvim metama bio je dvorac kralja Nikole.

Bombardovanje je trajalo oko pola sata. Za to vrijeme grad je pretvoren u ruševinu.

- Razvaljeni kolovozi, izvaljena kaldrma, razbijeno staklo, pokidane žice, oborene bandere sa kojih su visili djelovi pokućstva i odjeće - zabilježio je Nikčević.

Posljedice bobradovanja

privatna arhiva - fotografisao nikšićki fotograf Veljko Tadić.

U toj "kiši" bombi nije pogođeno nijedno njemačko utvrđenje.

Prema nepotpunim podacima, poginulo je najmanje 176 ljudi, ranjeno 209, dok su čitave porodice zbrisane. Među žrtvama bilo je i 18 jedinaca. Srušene su 52 kuće i zgrade, a oštećeni brojni objekti, uključujući gradsko groblje i Crkvu svetih Petra i Pavla iz IX vijeka. Među njemačkim vojnicima – tek nekoliko ranjenih.

Napad je bio usmjeren na uže gradsko jezgro.

Prema izvještaju Primorske operativne grupe, 7. aprila Nikšić je bombardovalo 20 aviona, a dan kasnije još 15. Grad je ponovo bombardovan i 24. avgusta iste godine, kada je devet aviona RAF-a izbacilo bombe sa visine od 3.000 metara.

Savezničke bombe uništile su i oštetile brojne objekte od istorijskog i arhitektonskog značaja, uključujući stare hotele "Nikšić" i "Evropa", osnovnu školu, dvorac kralja Nikole, kao i privatne kuće, poput vile dr Mirka Lučića – prve u gradu građene od armiranog betona.

U narodu se tada govorilo da je bombardovanje izvedeno na zahtjev partizanskog rukovodstva, ali je Josip Broz Tito, u izjavi za Asošijeted pres, naveo da je savezničko vazduhoplovstvo "značajno pomagalo borbu protiv neprijatelja".

Svjedoci, međutim, pamte drugačiju sliku.

- Bombe su padale svuda, kuće su se rušile kao od papira, a rafali kosili ljude - prisjećao se Mileta Radović, koji je toga dana bježao prema Bistrici.

Grad koji su zatekli narednog dana bio je, kako je kazao, "više nego sablasan" – čaršavi su visili sa stubova, a mrtvi su tokom noći sahranjivani na brzinu.

Ni decenijama kasnije, mnogima nije bilo jasno zašto je Nikšić bombardovan.

- U kafani Kneževića poginula su 32 čovjeka. Sjedjeli su i igrali karte. Od Njemaca – jedan ranjen - svjedočio je Radović.

Slična svjedočenja ostavio je i Mišo Glogovac, koji je čuo upozorenja o bombardovanju, ali nije vjerovao da će "saveznički" avioni udariti na grad.

Slično su svjedočili i drugi preživjeli. Književnik Vito Nikolić zapisao je da "nijedna od stotinak bombi nije pogodila neprijateljski cilj", dok je u jednoj zatvorskoj ćeliji poginulo osam žena.

Ono što je ostalo iza ovog bombardovanja nije samo ruševina grada, već i ruševina jedne iluzije – da su svi koji dolaze pod oznakom "saveznik" nužno na strani naroda.