Nikšićki parkovi i šetališta na meti rušitelja

Ipak, noć je bila mirna i tiha. Nije bilo nevremena, jakog vjetra niti bilo kakve elementarne nepogode. Bilo je, međutim, onih kojima je sasvim obično veče očigledno poslužilo kao prilika da višak energije, snagu i bahatost iskale na onome što pripada građanima Nikšića.

Jutarnja slika pojedinih djelova grada svjedočila je o još jednom pohodu vandala, koji su uništavali javnu imovinu, lomili mobilijar i za sobom ostavili prizore koji su više nalikovali posljedici nepogode nego mirnoj ljetnjoj noći.

Stradale su ljuljaške u parku preko puta zgrade Opštine Nikšić, a vandali nijesu poštedjeli ni klupe na šetalištu Alekse Backovića. Ono što je tokom dana namijenjeno građanima za odmor, šetnju i druženje, ujutro je dočekalo polomljeno i devastirano.

Ništa bolje nije prošao ni glavni gradski park, koji je, umjesto prostora za predah i uživanje, osvanuo zatrpan otpadom. Plastične flaše, limenke, ambalaža od brze hrane i drugo smeće ostavljeni su na sve strane, kao da je nekome bilo teško da otpad odloži u obližnju kantu, kojih ima gotovo na svakom koraku.

Posebno zabrinjava činjenica da su na meti vandala bili i teški betonski stubići na kružnom toku u blizini Autobuske stanice. Da bi se takvi stubići iščupali iz trotoara, nije dovoljna slučajna nepažnja ili nespretan potez. Potrebni su snaga, upornost i, očigledno, namjera da se ošteti javna imovina.

Nikšićko odmaralište ponovo na meti vandala: Rušilački pohod na Eko park Blace

Jutarnji prizori zatekli su brojne građane u čudu i nevjerici. Mnogi su se pitali ko su ljudi koji, nakon večernjeg izlaska odluče da uništavaju ono što je postavljeno upravo zbog njih i njihovih sugrađana. Zar je moguće da su ovo uradili mladi Nikšićani – djeca i omladina koju svakodnevno srećemo na ulicama, u školama, sportskim terenima i parkovima?

Vandalizam, međutim, nije samo lomljenje jedne ljuljaške, klupe ili betonskog stubića. To je poruka nepoštovanja prema gradu, prema ljudima koji u njemu žive i prema novcu koji se izdvaja za uređenje javnih površina. Svaki polomljeni dio mobilijara neko mora ponovo da popravi ili zamijeni, a sredstva za to nijesu neograničena. Dok jedni ulažu napor da Nikšić bude uređeniji, ljepši i prijatniji za život, drugi, pod okriljem noći, uništavaju ono što je urađeno. Posljedice njihovog "provoda" ujutro plaćaju svi građani.

Posebno je porazno što se ovakve scene ponavljaju. Gradski parkovi, šetališta, dječja igrališta i druga javna mjesta ne smiju biti poligoni za iživljavanje pojedinaca. Ono što je zajedničko trebalo bi da bude i zajednički čuvano, a ne meta onih koji svoje nezadovoljstvo, obijest ili višak energije pokazuju lomljenjem klupa, ljuljaški i druge imovine.

Nikšić je u više navrata dosad pokazao da zna da čuva ono što je njegovo. Zato je krajnje vrijeme da i oni koji noću uništavaju gradski mobilijar shvate da klupa, ljuljaška ili stubić nijesu ničiji "višak", već imovina svih građana.

Jutro nakon pohoda vandala zato nije samo slika polomljenog mobilijara i razbacanog smeća. To je i slika problema sa kojim se društvo mora ozbiljno suočiti – gdje prestaje mladalačka nestašnost, a počinje svjesno uništavanje zajedničkog dobra.

Jer, sve je moguće kada se udruže višak snage i manjak pameti. Nažalost, ovog puta ceh ponovo plaća cijeli grad.