Sedam decenija od završetka školovanja okupilo maturante nikšićke gimnazije: Generacija koja nije zaboravila drugarstvo

Sedam decenija nakon što su napustili školske klupe, nekadašnji maturanti nikšićke Gimnazije "Stojan Cerović", generacija 1955/56, okupili su se juče u hotelu "Jugoslavija" kako bi obilježili veliki jubilej – 70 godina mature.

Bio je to njihov trinaesti susret, ispunjen uspomenama, emocijama i sjećanjem na školske drugove kojih više nema.

Te davne školske godine prvi razred upisalo je oko 600 učenika. Do mature je stiglo 116 đaka, od kojih je njih 100 maturiralo u Nikšiću, dok su ostali školovanje završili u drugim gradovima tadašnje Jugoslavije.

Od šesnaestoro živih maturanata ove generacije, jubileju je prisustvovalo njih sedmoro: Milonja Radulović, Slobodan Babić, Strahinja Krivokapić, Savo Šekarić, Milorad Vojinović, Nikola Zeković i Bojica Bojić. One koji nijesu mogli doći predstavljali su telegrami Anke Lopušine Radosavljević i Moma Tadića.

Na početku svečanosti okupljeni su obećali da će se ponovo sresti i obilježiti 75 godina mature. Svečanost je otvorio Savo Šekarić, jedini lučonoša svoje generacije.

– Generaciju 1955/56. činila su četiri odjeljenja sa 116 maturanata. Bili smo prva generacija koja je započela Višu realnu gimnaziju sa 360 učenika, a do mature je stigla tek trećina upisanih. Više od 90 odsto naših drugova završilo je više i visoke škole i postali uspješni stručnjaci. Posao nas je rasuo po svijetu, kao pčele po cvijetu – kazao je Šekarić.

Nakon minuta ćutanja za preminule školske drugove i drugarice, prisutnima se obratio i Slobodan Babić.

– Većina nas je prvi razred pohađala u Dvorcu kralja Nikole, gdje smo kasnije i maturirali. Danas nas je na 70 godina mature ostalo sedam. Na dvadesetogodišnjici bilo nas je 87. Nažalost, više od stotinu naših drugova preselilo se u vječnost – rekao je Babić.

On je podsjetio da je Šekarić bio jedini nosilac "Luče" u generaciji i naglasio da, iako vrijeme neumitno prolazi, uspomene ostaju.

Govoreći o porijeklu učenika, Babić je istakao da je većina poticala iz radničkih i seljačkih porodica iz Banjana, Rudina, Golije, Pive, Bjelopavlića i drugih krajeva.

– Roditelji su nas učili vrijednostima porodice i vjere, a škola nas vaspitavala u duhu tadašnjeg društvenog morala. Taj spoj pokazao se uspješnim. Koliko znam, niko iz naše generacije nikada nije odgovarao za krivično djelo – kazao je Babić.

Momo Tadić poručio: "Jači smo od sudbine"

Anka Lopušina Radosavljević poručila je da nije u mogućnosti da prisustvuje proslavi, ali da vrijeme nije uspjelo da udalji nekadašnje školske drugove.

– Ovaj skup nije samo prilika da se okupimo, već i da proslavimo vrijeme koje smo zajedno proživjeli i sjetimo se naših dragih drugova – navela je ona.

Momo Tadić je, uz pozdrave prisutnima, izrazio žaljenje što ne može da prisustvuje velikom jubileju.

– Jači smo od sudbine. Srdačno vas pozdravljam i želim da sačuvate tradiciju naših okupljanja – poručio je u telegramu Momo Tadić.

Posebno se prisjetio omladinskih radnih akcija i prijateljstava koja su tada stvarana.

– Znali smo da čekamo u redu za malo mlijeka u prahu, komad sira i četvrt hljeba, ali smo stekli prijateljstva za cijeli život. Naučili smo da dijelimo i dobro i teško – rekao je on.

Podsjetio je i na događaj od prije deset godina, kada je predloženo da se prestane sa organizovanjem proslava mature.

– Predlog nije prošao. Tada je Strahinja Krivokapić rekao da će biti i 70 godina mature i da će, dok god ijedan od nas bude živ, dolaziti na okupljanja. Evo, njegovo obećanje smo ispunili – kazao je Babić.

Skup je protekao u toploj atmosferi, uz fotografije i priče o mladosti. Na licima vremešnih gimnazijalaca vidjeli su se i radost zbog ponovnog susreta i tuga za onima koji nijesu dočekali jubilej. Ipak, iznad svega dominirao je ponos što su sačuvali prijateljstvo duže od sedam decenija.

Preuzmite našu aplikaciju