Vandalizam i nemar u Gornjim Trepčima: Lutajuća stoka hara selom

Vjerovatno se sjećate kada sam prošle godine sa ponosom objavljivao fotografije očišćenog ubla u Gornjim Trepčima. Očišćenog, uređenog i ograđenog izvora koji je godinama značio život ljudima ovog kraja. Uredili smo i prokresali put do njega, vjerujući da će ono što smo uradili ostati sačuvano i da ćemo konačno imati pristojno mjesto sa kojeg će ljudi moći da uzimaju vodu, kaže za "Dan" Nikšićanin Vladimir Đapić, iz sela Gornja Trepča u Nikšićkim Rudinama.

– To nije bio običan izvor. Sa tog ubla vodom se snabdijeva više sela i za ljude ovog kraja on nije samo kamen, voda i nekoliko metara prostora koje treba urediti. To je mjesto od kojeg zavisi svakodnevni život. Zato posebno boli kada danas vidite u kakvom je stanju. Ubao je ponovo devastiran i urušen. A sve to dodatno je ugroženo problemom o kojem sam već pisao – stokom koja bez nadzora luta selom i pravi štetu gdje god stigne – kaže Đapić, koji je prošle godine upravo zbog tog problema puna dva mjeseca kontaktirao inspekcije i Upravu za bezbjednost hrane.

Privatna arhiva

– Pokušavao sam da pronađem način da se zaštiti ono što pripada svima nama. Međutim, nakon silne prepiske dobio sam odgovor da to nije njihova nadležnost, već da je za lutajuću stoku nadležna lokalna uprava, koja bi trebalo da obezbijedi prostor za njeno zbrinjavanje. Iz lokalne uprave mi je rečeno da bi za takvo rješenje bila potrebna značajna finansijska sredstva. I tu se priča završila. A problem nije nestao. Stoka je ostala da luta, a ubao da propada. Mi smo tada pokušali da uradimo ono što možemo sami. Očistili smo izvor, uredili ga i ogradili, jer smo znali koliko znači ljudima iz više sela. Htjeli smo da zaštitimo vodu i mjesto koje je generacijama bilo važno za ovaj kraj – tvrdi Đapić.

Đapić

Privatna arhiva

Ali očigledno ni to nije dovoljno kada nema sistema koji će ono što građani urade zaštititi i sačuvati. Danas ponovo gledamo posljedice. Voda za više sela ne bi smjela biti ničija briga

– Najviše me boli što se ovdje ne radi samo o jednoj ogradi, jednom urušenom dijelu ili neurednom prostoru. Radi se o izvoru koji koriste ljudi iz više sela. Ako dozvolimo da takva mjesta budu devastirana i zapuštena, šta onda ostavljamo ljudima koji ovdje žive. Ovo je kraj u kojem ljudi ionako svakodnevno vode borbu da opstanu. Nema nas mnogo, sela su sve praznija, a umjesto da ono što imamo čuvamo, mi dozvoljavamo da propada. Nije normalno da čovjek mora mjesecima da piše inspekcijama, upravama i lokalnoj samoupravi da bi zaštitio izvor vode. Nije normalno da se problem prebacuje sa jedne institucije na drugu. I nije normalno da se na kraju sve završi na tome da "nema dovoljno novca". Ako nema novca za trajno rješenje problema, onda se mora pronaći neko privremeno rješenje. Ako postoji vlasnik stoke, mora se utvrditi ko je i mora biti odgovoran za štetu koju njegove životinje naprave. Ako postoji zakonska obaveza lokalne uprave, onda se ta obaveza mora sprovesti. Jer ovako više ne ide – kategoričan je Đapić.