Preminuo legendarni Miroslav Lilić, novinar koji je saopštio da je Tito umro

Jedan od najznačajnijih ličnosti za jugoslovensku televiziju, Miroslav Lilić, preminuo je u 79. godini

Lilić je imao karijeru dugu 43 godine. U penziju je otišao 2009. godine, ali je sve vrijeme pratio šta se događa u televizijskom svijetu.

Rođen je u Siveriću 1944. godine, ali je prvi razred osnovne škole završio u Beogradu.

- Moja majka Ljubica bila je iz Širokog Brijega, a otac Mate iz Siverića. Otac je bio ministar rudarstva FNRJ i od 1949. smo stanovali u Skadarskoj 55 kod kafane “Tri šešira”, najrazvikanije beogradske birtije za lumpovanje. Iz tog se doba sjećam tri detalja. Jednom kad je vjetar jako dunuo i učiteljici podigao haljinu, ja sam pred svima viknuo da joj se vidi kombine. Onda sam na tribini 5. kongresa SFRJ, kao dijete partijskog čovjeka, pjevao: “Peti kongres složno glasa, druga Tita i Đilasa...” - kazao je jednom prilikom za Večernji list.

Najranija sjećanja na djetinjstvo vežu ga za Dalmatinsku zagoru i rodni Siverić, iz kojeg se s roditeljima vrlo brzo odselio u Beograd, gdje je njegov otac Mate, inženjer rudarstva, dobio posao.

Naime, Mate Lilić je bio jedan od prvih poslijeratnih ministara u Titovom režimu, od 1945. do 1948. bio je direktor rudnika u Zagori, a potom je postao ministar rudarstva.

Početkom 1965. godine otišao je u Zagreb, gdje se dvije godine poslije zaposlio na televiziji Zagreb te relativno brzo postao voditelj Dnevnika pa kasnije i glavni urednik.

- Kad sam došao u Zagreb na studije, upisao sam jugoslovensku i svjetsku književnost i dvije godine išle su mi vrlo dobro, a onda sam pao na engleskom i prekinuo fakultet. Idućih dvanaest godina nisam pomišljao vratiti se na fakultet, a kako sam od 1967. radio na TV Zagrebu, mislio sam što će mi studije! Onda je pokojni profesor Kuzmanović, s kojim sam se sprijateljio i koji je radio kao profesor na Filozofskom fakultetu, insistirao skupa s mojom drugom ženom Pupom da svakako moram završiti fakultet. Pune sam dvije godine, svaku noć od 23 do 4 sata učio i na kraju diplomirao - govorio je Lilić koji je kao urednik na Televiziji Zagreb vukao brojne poteze po kojima ga pamte tadašnji zaposleni, ali i publika. Ipak, karijeru mu je obilježila činjenica da je njemu pripala dužnost da pročita vijest o smrti Josipa Broza Tita. Kako za sebe uvijek kaže da je neviđen tremaroš, tako je i tada bio, sasvim opravdano, jako nervozan, toliko da je obukao pogrešnu odjeću.

- Cijela ekipa imala je pripremljene crne sakoe, crne kravate i bijele košulje. U 17 sati počeo sam da se oblačim, bila je pretpostavka da će u 19 sati biti vijest, i ja sam u toj panici, uzbuđenju i strahu obukao sako Vladimira Fučijaša, koji je malo jači od mene. Zatim sam stavio i košulju Gradimira Agbabe, a ostao sam dolje u farmerkama. Zato sam, nakon čitanja vijesti, ostao da sjedim. Da se ne vidi da još imam farmerke na sebi - smije se dodajući da je posebno ponosan što je na Televiziji Zagreb svaki dan boravio od 8.30 do 23 sata, uz samo jednu pauzu od pola sata, a danju ni kap alkohola nije želio da popije. Noću bi to, doduše, nadoknadio, ali upravo tada su mu na um padale i najbolje ideje, a oko njega su najčešće bili i televizijski kolege. Tako je legendarni program “Za slobodu”, za koji je lord Karington rekao da je Hrvatska televizija pobijedila srpsku zahvaljujući tom programu, nastao u dva ujutro, u razgovoru s Marijom Nemčić. Tada se barem rodila ideja, a pet dana poslije krenulo se s emitovanjem programa. 

Nikada, a to će posvjedočiti brojni njegovi prijatelji, nije trčao za uspjehom i novcem.

Napravio je zavidnu karijeru, a pritom nikada nije bio karijerista. I upravo zato sve mu je, ističe, nekako dolazilo samo od sebe.

Nije se vezivao za novac, ali ga je nekoliko puta, reskirajući i vodeći se isključivo predosjećajem, dobro investirao. Otkako je i službeno primio prvu penziju, Miro nikada nije prestao raditi, piše Večernji list.