DW: AfD kao utočište ekstremne desnice

Uspjesi Alternative za Njemačku (AfD) na posljednjim izborima čine sve izvjesnijim da će stranka preuzeti vlast u nekoj od njemačkih pokrajina. U pokrajini Saksoniji-Anhalt na izborima za pokrajinski parlament u septembru 2026. godine postala je ubjedljivo najjača politička snaga i sada želi da njen kandidat postane predsjednik pokrajinske vlade.

Za parlamentarne izbore 2029. godine postavila je sebi cilj da njena kopredsjednica Alis Vajdel postane i njemačka kancelarka, PIŠE Dojče vele (DW).

Zbog toga je sve važnije pitanje za koje se političke ideje zalaže stranka koju Savezna služba za zaštitu ustava svrstava među stranke za koje postoji sumnja da zastupaju ekstremno desničarske stavove, a u nekim njemačkim pokrajinama već je označava i kao dokazano ekstremno desničarsku, piše Dojče vele.

Mnogi politikolozi primjećuju da se AfD od osnivanja 2013. godine radikalizovala. „Kada se AfD posmatra kao cjelovita stranka, riječ je o stranci ekstremne desnice koja pokazuje i tendencije ka fašističkom pokretu“, ocjenjuje Fabijan Firhov, politikolog sa Visoke škole u Diseldorfu.

Pod „fašističkim pokretima“ podrazumijeva organizacije koje se ne bave samo uobičajenim stranačkim radom, već nastoje da uličnim aktivizmom i snažnim emocionalnim porukama pridobiju široke društvene slojeve za svoju predstavu o zatvorenoj, etnički homogenoj (njemačkoj) narodnoj zajednici, za koju tvrde da navodno postoji „već vjekovima“.

Firhov u stranci vidi različite strategije i struje koje su djelimično i međusobno protivrečne. Tako se predsjednica stranke Alis Vajdel smatra zagovornicom tržišno-radikalne politike, koja državu želi da svede na najmanju moguću mjeru. Drugi se, nasuprot tome, zalažu za snažnu državu zasnovanu na etnički homogenom narodu. Među njima je i Bjern Heke, uticajni čelnik AfD-a u Tiringiji i istaknuti predstavnik ekstremne desnice.

Normalizacija ekstremno desničarskih stavova?

Firhov pritom primjećuje „normalizaciju“ ekstremno desničarskih stavova unutar AfD-a. Zbog toga stranka postaje sve privlačnija neonacističkom miljeu. „Danas mnogi u tome vide i širi prostor za etnonacionalističke i radikalno desničarske ideje.“

Tu ocjenu potvrđuju i najnoviji rezultati Lajpciške studije autoritarizma, jednog od najčešće citiranih dugoročnih istraživanja ekstremno desničarskih stavova u Njemačkoj. Autori studije bilježe širenje takvih stavova u njemačkom društvu, uključujući i ideologiju koja se nadovezuje na tradiciju nacionalsocijalizma.

Posebno je upadljivo to što bi oko dvije trećine ljudi sa čvrsto oblikovanim ekstremno desničarskim svjetonazorom glasalo za AfD. Studija toj stranci pripisuje uspjeh koji starije stranke iz tog političkog spektra u Njemačkoj nijesu uspjele da ostvare: „okupljanje velikog dijela biračkog tijela sa antidemokratskim stavovima“.

Raspravu dodatno podstiče nekoliko aktuelnih slučajeva unutar stranke. Samo tokom 2026. godine brojni političari i saradnici AfD-a dospjeli su na naslovne strane zbog mogućih veza s neonacističkim organizacijama.

U avgustu 2026. godine policija je sprovela veliku akciju protiv 15 osoba. Sumnja se da nastavljaju djelovanje zabranjene organizacije Artgemajnšaft (Zajednica vrste). Do zabrane 2023. godine ta organizacija smatrala se jednom od najvećih i najuticajnijih kadrovskih organizacija neonacističkog pokreta. Posebno je osjetljivo to što su među osobama obuhvaćenim racijom i dvojica aktuelnih poslanika AfD-a u parlamentu Saksonije-Anhalt. Advokati obojice odbacuju optužbe.

Mladost – samo „ludost“?

Prema istraživanju dnevnog lista Velt, četvorica saradnika poslaničke grupe AfD-a u pokrajinskom parlamentu nekadašnji su članovi takođe zabranjene organizacije „Domovini odane njemačke omladine“ (Heimattreue Deutsche Jugend, HDJ). Riječ je o neonacističkoj omladinskoj organizaciji nadahnutoj nacionalsocijalističkom rasnom ideologijom, koja je organizovala i paravojne kampove za mlade. Dvojica saradnika obavljala su u HDJ-u vodeće funkcije, a danas su bliski saradnici političara AfD-a Ulriha Zigmundа, koji u decembru želi da obezbijedi izbor za prvog predsjednika vlade neke njemačke savezne pokrajine iz redova AfD-a.

Posebno je zanimljivo to što se obje organizacije nalaze na takozvanoj listi nespojivosti AfD-a. Tom listom stranka želi da se ogradi od ekstremističkih organizacija i stranaka. Osobe koje su ranije bile članovi takvih grupa stranka, u načelu, ne želi u svojim redovima.

Međutim, čini se da je ta lista samo mrtvo slovo na papiru. Još 2020. godine AfD je isključio iz stranke tadašnjeg člana saveznog predsjedništva Andreasa Kalbica jer u pristupnici nije naveo svoje članstvo u organizaciji HDJ. Ipak, prema informacijama nedjeljnika Špigl, Kalbic ponovo radi za AfD. Zaposlen je kao saradnik poslanika u parlamentu Saksonije-Anhalt Hansa-Tomasa Tilšnajdera, koji je u međuvremenu postao i potpredsjednik tog parlamenta.

Pitanje bliskosti AfD-a s nacionalsocijalizmom prati stranku još od njenog osnivanja 2013. godine. Već na početku njenog djelovanja jedan od osnivača i prvi predsjednik stranke Bernd Luke izazvao je burne reakcije kada je demokratiju i parlamentarizam u Njemačkoj nazvao izopačenim. Nacisti su tim izrazom ocrnjivali umjetnost i kulturu koje se nijesu uklapale u njihov ideološki svjetonazor.

U Njemačkoj se pozivanje na nacističku diktaturu Adolfa Hitlera, od 1933. do 1945. godine, smatra politički neprihvatljivim zbog njemačke odgovornosti za Drugi svjetski rat i Holokaust, sistematsko masovno ubijanje evropskih Jevreja.

Ograđivanje – koje to jedva da jeste

Kada bi se otkrilo da su članovi ili saradnici AfD-a u prošlosti pripadali etnonacionalističkim ili neonacističkim organizacijama, po pravilu bi se oni ogradili od svoje prošlosti ili tadašnje ideologije.

Ali koliko su takva distanciranja vjerodostojna? Organizacija Nordferbund (Nordverbund Ausstieg Recht) pomaže bivšim vodećim članovima i funkcionerima ekstremno desničarske scene da napuste taj milje. Jedna saradnica te organizacije kaže nam: „Uspješan izlazak rezultat je procesa koji se odvija uz stručnu podršku.“

Ta saradnica, koja želi da ostane anonimna, opisuje napuštanje ekstremno desničarske scene kao zahtjevan proces suočavanja sa samim sobom. „Kada je riječ o tome da neka osoba napusti takvo okruženje, prvo se uvijek pitam: Kako govori o svojoj prošlosti? Da li se zaista suočila s njom?“

Prema iskustvima savjetnika, što je neka osoba duže i dublje ukorijenjena u ekstremno desničarskom okruženju, to joj je teže da se od njega distancira.

DW je od rukovodstva AfD-a zatražio da objasni kako se stranka odnosi prema članovima koji su u prošlosti bili aktivni u etnonacionalističkim ili neonacističkim grupama. Za komentar smo zamolili i pojedine poslanike i njihove saradnike. Niko nije odgovorio.

Ćutanje stranke i njenih političara o tim optužbama poklapa se sa zapažanjima politikologa Fabijana Firhova: „U AfD-u se više ne smatra da je neophodno ograđivanje od radikalnih ekstremno desničarskih stavova. To je dio te normalizacije.“

Firhov smatra da je desni ekstremizam u međuvremenu toliko prodro u središte njemačkog društva da njegovo javno razotkrivanje uglavnom više nema nikakvog efekta.