Italija i EU se pripremaju za velike krize – šta treba da sadrži paket za preživljavanje

Nove smjernice EU odnose se i na Italiju. Dokument je stigao do italijanske vlade, a ministar za evropske poslove Tomazo Foti proslijedio ga je skupštinskom Odboru za ustavna pitanja. U Italiji se o pripremljenosti stanovništva govori dok se sve češće pominju hibridni i takozvani kognitivni rat, sajber-napadi i ugrožavanje kritične infrastrukture.

Evropska unija građane nije prvi put pozvala da se pripreme. Još u martu 2025. godine Komisija je predstavila Strategiju za pripravnost EU, u kojoj preporučuje da stanovništvo može samostalno da zadovolji osnovne potrebe tokom najmanje 72 sata.

Tada je komesarka za upravljanje krizama Hadža Labib pokazala i sopstvenu torbu, nazvanu „torbom otpornosti“ ili „torbom za preživljavanje“, namijenjenu vanrednim situacijama. U njoj su se nalazili voda, hrana, radio, baterijska lampa, lijekovi, gotovina, višenamjenski nož, špil karata i dokumenta.

Video je izazvao i političke polemike, a među kritičarima bio je i bivši italijanski premijer Đuzepe Konte, koji je inicijativu povezao sa evropskim planovima za naoružavanje.

Nove smjernice predstavljene su 3. novembra u Briselu, na devetom Evropskom forumu civilne zaštite. Cilj je da građani budu spremni za prva tri dana krize, kada pomoć nadležnih službi možda neće moći odmah da stigne do svih.

„Budni, a ne uznemireni; pripremljeni, a ne uplašeni“, rekla je Labib predstavljajući inicijativu.

Šta treba imati u kući

Komisija ne propisuje tačne količine namirnica i ne traži od porodica da kupuju gotove pakete. Tri dana predstavljaju minimum tokom kojeg domaćinstva treba da mogu sama da se snađu, dok se službe organizuju i pokušavaju da vrate sistem u normalno funkcionisanje.

Na spisku su voda za piće i osnovne potrebe, hrana sa dužim rokom trajanja, najčešće iz konzervi, koja može da se jede bez kuvanja ili uz minimalnu pripremu, lijekovi koji se redovno koriste, pribor za prvu pomoć, sredstva za ličnu higijenu i odlaganje otpada.

Preporučuje se i gotovina, jer bi u slučaju nestanka struje ili sajber-napada elektronsko plaćanje i bankomati mogli da prestanu da rade. Najbolje je imati manje novčanice i kovanice.

Potrebno je obezbijediti i mogućnost informisanja u slučaju da mobilne mreže i internet ne rade – radio na baterije ili ručno punjenje, baterijska lampa, rezervne baterije i napunjen prenosivi punjač.

Ne treba zaboraviti ni kućne ljubimce. Komisija savjetuje i da svaka porodica ima osobu od povjerenja sa kojom se može dogovoriti o uzajamnoj pomoći.

Ranac za preživljavanje

- SHUTTERSTOCK

Ranac za evakuaciju

Smjernice razlikuju zalihe za kuću od torbe koju treba ponijeti ukoliko stan ili kuća moraju da se napuste.

U njoj treba da budu lična dokumenta, lijekovi i najneophodnije stvari za prve sate ili dane van doma. Dokumenta je bolje držati u vodootpornoj futroli, a unaprijed treba dogovoriti kako će porodica i prijatelji ostati u kontaktu ukoliko mobilne mreže ne rade.

Radio iz Ređo Emilije tražen i u Britaniji

Preporuke vlasti brzo se odražavaju i na tržištu, što pokazuje primjer Velike Britanije. Nakon kampanje „Be Ready“, kojom je vlada pozvala građane da se pripreme za moguće prekide u snabdijevanju i radu osnovnih službi, znatno je porasla potražnja za opremom za vanredne situacije.

Među najtraženijim proizvodima je radio-prijemnik proizveden u Italiji, „Midland ER300“. Midland je američki brend čija se evropska struktura za ovo tržište nalazi u regionu Ređo Emilija.

Džošua Džon Pringl, suosnivač britanske kompanije „Sgt Prepper Shop Limited“, koja prodaje opremu za preživljavanje i samostalan život u domaćinstvu, kaže da su u prva 24 sata nakon vladinog saopštenja primili onoliko porudžbina koliko inače dobiju za cijeli mjesec.

Prodaja radio-prijemnika za vanredne situacije porasla je približno deset puta. Najviše se traže modeli ER300 i ER100, koji se mogu puniti ručno i imaju baterijsku lampu i USB priključak.

Zalihe britanskog distributera počele su da se prazne. Ovakvi radio-prijemnici korisni su kada struje nema duže vrijeme, jer građani mogu da prate informacije i kada telefoni i internet ne rade. Takođe, posjeduju polugu za ručno punjenje, što im omogućava duži rad.

Kako se priprema Italija

Italijanski ministar odbrane Gvido Krozeto izjavio je da čitava Italija treba da bude spremna na hibridni rat i da to nije isključivo pitanje koje se tiče institucija i vojske. Ministar vanjskih poslova Antonio Tajani rekao je da je taj rat već počeo i zatražio da se Evropa zajedničkim snagama suprotstavi ovoj vrsti napada.

Premijerka Italije Đorđa Meloni istakla je da je veoma zabrinuta zbog napada hakerskih grupa na Italiju, dok je predsjednik Italije Serđo Matarela izrazio zabrinutost zbog moguće eskalacije ovakvih napada, kao i sabotaža i sličnih akcija koje mogu da dovedu zemlju u tešku situaciju.

I dok su vlada i institucije zabrinuti, Italijani nastoje da umanje značaj problema. Italijani su generalno, nakon Drugog svjetskog rata, razvili dubok otpor prema bilo kojoj vrsti rata.

Takođe, član 11 italijanskog Ustava glasi: „Italija odbacuje rat kao instrument agresije“, što nije samo pravna norma već i stub italijanskog nacionalnog identiteta.

Italijani skeptični

Iz tog razloga javno mnjenje teško prihvata ideju da zemlja treba da uđe u logiku ratne ekonomije ili da živi u neprekidnom stanju uzbune. Građani sa sumnjom gledaju na geopolitičko širenje panike, koje često tumače kao propagandu.

Takođe su više okrenuti svakodnevnim problemima, poput strukturnih ekonomskih kriza, inflacije, nedostatka posla, nesigurnosti na radnom mjestu i upravljanja migracionim tokovima, nego hipotetičkim skorim napadima bilo koje vrste.

Tu je i istorijski duboko ukorijenjeno nepovjerenje građana prema zvaničnim saopštenjima države, čija upozorenja često dočekuju sa skepticizmom, gotovo kao da je riječ o političkim strategijama za skretanje pažnje sa unutrašnjih problema.

Kako se pripremaju druge zemlje

Italija nije jedina. Nekoliko evropskih država već ima nacionalne kampanje i detaljne preporuke.

Pomenuta britanska kampanja „Be Ready“ savjetuje zalihe za najmanje tri dana: devet litara vode po osobi, hranu koja ne zahtijeva kuvanje, lijekove, radio, baterijsku lampu, prenosivi punjač i gotovinu.

Francuske smjernice navode i kopije medicinskih recepata i rezervni ključ od kuće.

U Holandiji je kampanja „Denk vooruit“ stigla do 8,5 miliona domaćinstava. Preporučuju se tri litra vode dnevno po osobi i 70 eura gotovine za odraslu osobu, odnosno 30 eura za dijete.

Švedska je još 2024. godine poslala brošuru o postupanju u krizi ili ratu u više od pet miliona domaćinstava. U njoj se savjetuje da oni koji redovno uzimaju terapiju imaju zalihe lijekova za mjesec dana, kao i oko hiljadu kruna, odnosno približno 90 eura po osobi.

Zašto se Evropa priprema za vanredne situacije

Iza novih preporuka stoji zabrinutost evropskih institucija zbog hibridnih prijetnji. Sajber-napadi, sabotaže, dezinformacije i manipulacija informacijama mogu da ugroze infrastrukturu i osnovne usluge, a da pritom ne dođe do otvorenog oružanog sukoba.

Napad na električnu mrežu, komunikacione sisteme ili vodosnabdijevanje može imati lančane posljedice po svakodnevni život.

Komisija ipak naglašava da se preporuke ne odnose samo na ratne scenarije. One obuhvataju i poplave, druge prirodne katastrofe, tehničke kvarove i sve situacije koje mogu da dovedu do prekida osnovnih usluga.

Svaki nestanak struje ili kvar ne treba tumačiti kao sabotažu. Za utvrđivanje odgovornosti potrebni su dokazi, a razlikovanje slučajnog incidenta od namjerne akcije jedan je od temelja evropskog odgovora na hibridne prijetnje.

Takođe se pominje kognitivni rat, koji označava pokušaje uticaja na to kako ljudi misle, osjećaju ili odlučuju, kako bi se oslabilo povjerenje u institucije, podijelilo društvo ili promijenilo javno mnjenje, čak i bez otvorenog oružanog sukoba.

Cilj je da se izazove panika, polarizuje društvo, potkopa povjerenje u izbore, medije i vlast ili da se ljudi navedu na odluke koje odgovaraju napadaču.

Posebna pažnja posvećena je i informisanju. U krizi lažne vijesti mogu da izazovu paniku i otežaju rad službi, pa evropske institucije traže od nadležnih da javnost obavještavaju na vrijeme, razdvajaju potvrđene informacije od neprovjerenih i sarađuju sa novinarima i organizacijama civilnog društva.

Odgovornost ostaje na državama

Plan ne znači da je sve na građanima. Evropska komisija ističe da glavna odgovornost za civilnu zaštitu i reagovanje u kriznim situacijama ostaje na državama članicama.

Nacionalne vlasti moraju da obezbijede da sistemi za koordinaciju pomoći funkcionišu i kada infrastruktura ozbiljno zakaže. Kućne zalihe mogu da pomognu u prvim danima, ali ne zamjenjuju javne službe i ne garantuju da će snabdijevanje biti obnovljeno.

Brisel želi da priprema za vanredne situacije postane dio obrazovanja, pa se predviđaju aktivnosti u školama i obuka nastavnika. Preporuke treba prilagoditi djeci, osobama sa invaliditetom, starijima i drugim ranjivim grupama.

Labib je najavila i predlog za uvođenje Evropskog dana pripravnosti, čije je prvo obilježavanje planirano za oktobar 2027. godine.

Radio-aparat, nekoliko flaša vode i nešto gotovine mogu mnogo da znače kada osnovne usluge prestanu da funkcionišu. Ipak, bezbjednost građana zavisi i od toga koliko su države spremne da spriječe krize i obezbijede pomoć kada do njih dođe.

Izvor RTS