(FOTO) Pekinški čas istorije: Između pamćenja i novog doba

Ima građevina koje već svojom veličinom i stavom govore više od mnogih knjiga. U sjevernom dijelu Pekinga, nedaleko od olimpijskih borilišta, stoji jedno takvo zdanje — Muzej Komunističke partije Kine.

Spolja gledano, to je monumentalna bjelina od mermera i stakla, usklađena sa nepogrešivim osjećajem za red i simetriju. Bjelina 28 stubova na fasadi, koji mjerodavno i ujednačeno nose tešku krovnu konstrukciju, podsjeća posmatrača da ovdje ništa nije prepušteno slučaju, te da svaki stub i svaki ugao nose svoju mjeru i istorijsku simboliku.

Prvo što čovjeka iznenadi pri prilasku ovom zdanju jeste rijeka ljudi koja se pred njim sliva svakog dana. Dolaze organizovano, u grupama, staloženo i bez užurbanosti. Lica su raznolika — od radnika i učenika do starijih građana koji zakoračuju na plato. Za Kineze ovo nije samo izložbeni prostor, već centralno mjesto njihovog kolektivnog pamćenja, tačka u kojoj se prepliću državni narativ, narodna sudbina i lični identitet.

Za posjetioca koji dolazi iz Crne Gore, i koji pamti decenije s kraja prošlog vijeka, ulazak u ove prostrane hale nosi neobičan, gotovo opipljiv osjećaj prepoznavanja. Postavka nevoljno, ali neizbježno, budi asocijacije na socijalističku Jugoslaviju. U tim vizuelnim simbolima, estetskim linijama i načinu na koji se velika istorija izlaže narodu, prepoznaje se onaj dobro poznati duh proslavljanja zajedničkog napora, discipline i vjere u sutrašnju izgradnju. Postoji ta neka zajednička nit koja povezuje nekadašnje prostore od Jadrana do Tihog okeana — potreba da se iz borbe stvori trajan i vidljiv spomenik.

Ono što ovaj muzej odvaja od klasičnih istorijskih riznica jeste način na koji spaja prolaženje vremena sa najsavremenijim tehnologijama. Istorija ovdje nije okamenjena ni prašnjava. Između požutjelih dokumenata, originalnih ručnih zapisa i predmeta iz oslobodilačkih ratova, izranjaju visoke rezolucije multimedijalnih ekrana, svemirske kapsule i projekcije koje prikazuju današnju tehnološku silu.

Prolazeći kroz te dugačke, svijetle hodnike, posmatrač ne mora prihvatati svaki ideološki ugao da bi razumio dimenziju ostvarenog napretka. Dovoljno je sa dozom dužnog poštovanja osmotriti put koji je jedan narod prešao od teških istorijskih iskušenja i siromaštva do statusa globalnog giganta. To je hronika o upornosti, o ljudskom radu i spremnosti da se sopstvena sudbina uzme u sopstvene ruke. Iz muzeja se izlazi sa osjećajem da se prisustvovalo nečemu većem od obične izložbe, jer u svijetu koji se neprekidno mijenja, Kina je u ovom zdanju podigla trajan međaš koji podsjeća njene građane odakle su krenuli, ali i pokazuje dokle planiraju da stignu.

Preuzmite našu aplikaciju