The New York Times: Američkim napadima iskušava se krhko primirje sa Kinom

Piše Dejvid Pirson za "Njujork tajms"

Kina je vrlo brzo osudila napade Sjedinjenih Država i Izraela na Iran, a njihov najviši diplomata, Vang Ji, optužio je vladu obje zemlje za ubistvo lidera druge države i obećao da će pomoći Teheranu u očuvanju suvereniteta i bezbjednosti.

Ubistvo Ajatolaha Ali Hamneija desilo se manje od dva mjeseca nakon što su američke snage otele Nikolasa Madura, predsjednika Venecuele, još jednog bliskog partnera Kine. Ta dva poteza prikaz su američke moći nasuprot država sa kojima Kina njeguje odnose u kontekstu šire globalne strategije.

Ipak, postavlja se pitanje Pekingu kako da brani Iran, najbližeg diplomatskog partnera na Bliskom istoku, a da ne naškodi svojim ekonomskim interesima ili ne produbi tenzije sa Sjedinjenim Državama.

Sukovi su već direktno uticali na Kinu. Ministar spoljnih poslova Kine kazao je da je državljanin Kine ubijen u Teheranu i da Peking žuri da evakuiše hiljade svojih državljana.

Peking je vjerovatno zabrinut zbog mogućih posljedica američkih i izraelskih udara. Kina je najveći svjetski uvoznik energenata, a Iran je već zaprijetio da će "zapaliti" sve brodove koji prolaze kroz Ormuški moreuz, plovni put uz južnu obalu Irana kroz koji prolazi petina svjetske nafte. To bi moglo da podigne cijene i pogodi kinesku ekonomiju.

Postoji i tiša, unutrašnja osjetljivost na promjenu režima uz podršku iz inostranstva. Si Đinping, kineski lider koji je na vlasti od 2012. godine i od koga se uveliko očekuje da naredne godine započne četvrti mandat, predsjedava političkim sistemom koji ne trpi nikakvo neslaganje. Ispod članka kineskih državnih medija o Hamenejevoj smrti, korisnici interneta čestitali su stanovnicima Irana i naglas se pitali koji bi lider mogao biti sljedeći. Drugi komentari, u kojima se nagovještavalo da su Iranci možda slavili, bili su cenzurisani.

Čak i dok se suočava sa različitim aspektima dešavanja u vezi sa Iranom, Peking je vjerovatno najviše usmjeren na odnos sa Sjedinjenim Državama.

Predsjednika Donalda Trampa i Sija sedmice dijele od samita u Pekingu, na kom se očekuje da prošire trgovinsko primirje između dviju najvećih svjetskih ekonomija.

Демонстрант држи портрет Ајатолаха Али Хамнеија током протеста против америчко-израелских напада на више градова широм Ирана, 28. фебруара

(AP Photo/Hadi Mizban) Irak, Iran, SAD, Izrael, ratovi na Bliskom istoku

-HADI MIZBAN/GULIVER/AP

Iz Bijele kuće su rekli da će se sastanak održati između 31. marta i 2. aprila. Kina tek treba da potvrdi detalje sastanka, a portparol Ministarstva spoljnih poslova izjavio je u ponedjeljak da se o svemu još uvijek pregovara.

Još uvijek postoji mogućnost da Kina otkaže ili odloži sastanak sa Trampom i time iskaže nezadovoljstvo zbog toga što Vašington koristi vojnu silu protiv Irana.

Uprkos oštroj retorici u pogledu Irana, Peking ima snažan motiv da održi pristojne odnose sa Sjedinjenim Državama, kažu analitičari. Kina želi da Vašington pristane na proširenje trgovinskog primirja, da umanji podršku Tajvanu i ograničenja na izvoz tehnologije.

"Pekingu je više stalo do dobrih odnosa sa SAD nego do dešavanja na Bliskom istoku", kazao je Džulijan Gevirc, direktor u Savjetu za nacionalnu bezbjednost za pitanja Kine i Tajvana, u vrijeme mandata Džoa Bajdena.

Put u Kinu, što bi bila prva posjeta američkog predsjednika od Trampovog odlaska tamo 2017. godine, veoma je važan za održavanje primirja koje su Si i Tramp postigli prošlog oktobra u Južnoj Koreji. Prije toga, Kina i SAD su učestvovale u žestokom trgovinskom ratu koji je njihove odnose doveo na najniži nivo u posljednjih pedeset godina.

Odlaganje ili otkazivanje samita za Kinu bi imalo svoju cijenu. Tramp je nagovijestio spremnost da izbjegne sukob sa Pekingon. Njegova administracija je odložila objavljivanje odluke da pošalje oružje Tajvanu, nezavisno ostrvo na koje Peking polaže pravo. Umanjena su ograničenja na prodaju naprednih američkih čipova Kini. Tramp se suzdržao od toga da spomene Kinu tokom prošlonedjeljnog obraćanja na Kongresu, što je neuobičajen propust.

The New York Times: Trampova spoljna politika ide u pravcu vaskrsnuća carstva

I pravni okvir se pomjerio u korist Pekinga time što je nedavna odluka Vrhovnog suda oborila mnoge Trampove carine.

Njegove nove carine u iznosu od 10 procenata na svjetski uvoz koriste Kini.

Odustajanje od sastanka moglo bi umanjiti taj zamah.

Samit po strani, ovaj sukob bi mogao preoblikovati strateški okvir tako da donese korist Pekingu. Sjedinjene Države su već okupile najveću vojnu silu na Bliskom istoku od invazije na Irak 2003. godine. Ako se održe te aktivnosti, to bi moglo pažnju i resurse Amerike da odvuče od Azije.

Pekingu, možda, nije važno ako "Sjedinjene Države zapnu u još jednom nepopularnom ratu na Bliskom istoku" koji bi im odvukao pažnju sa Kine, rekao je Gevirc.

Peking mora i da igra diplomatski sa Teheranom. Kina je utrla dobre ekonomske veze sa mnogim zemljama Zaliva, koje Iran ovih dana gađa raketama, poput UAE i Saudijske Arabije. Vang je pokušao da očuva balans tokom poziva sa iranskim ministrom spoljnih poslova, Abasom Aragčijem, pozivajući Iran na to da "povede računa o realnoj zabrinutosti susjedskih zemalja".

Za razliku od SAD, koje imaju zvanične obaveze odbrane sa desetinama saveznika, Kina ih ima samo sa Sjevernom Korejom. Njena partnerstva sa Iranom i Venecuelom su strateški, a ne vojni savezi.

"Si Đinping nije sentimentalan kada su u pitanju svi spoljni odnosi Pekinga. On je tu gdje jeste zahvaljujući svojoj tvrdoglavosti", rekao je Džo Vebster, viši saradnik Atlantskog savjeta, istraživačke grupe u Vašingtonu. "U Komunističkoj partiji Kine nema mnogo vajde od mekog srca."

Kineski analitičari, koji daju izjave za državne medije, kažu da Sjedinjene Države i Izrael šire haos na Bliskom istoku i da su napravili opasan presedan ubistvom Hamneija.

Ipak, udar na Iran razotkrio je ogroman jaz između vojnih kapaciteta dviju supersila. Uprkos brzom ulaganju u poslednjim decenijama, Kina ne posjeduje vojsku kakvu imaju Sjedinjene Države, koja bi mogla da iskaže moć u bilo kojem dijelu svijeta.

To izaziva nezadovoljstvo u Pekingu, kaže Dilan Loh, ekspert za kinesku spoljnu politiku na Nanjang Tehnološkom univerzitetu u Singapuru, jer to znači da nijedna zemlja, čak ni Kina, ne može spriječiti Sjedinjene Države da preduzmu bilo koju akciju koju požele.

"Demonstracija puke moći je nešto što će zabrinuti Peking", rekao je Loh.

Članak je objavio "Njujork tajms"

c.2026 The New York Times Company