Apokalipsa upakovana u sjaj i ljepotu

Likovna publika proteklog mjeseca imala je priliku da u galeriji "Art" podgoričkih Muzeja i galerija pogleda samostalnu izložbu Đorđija Vujičića "Sanjah san koji nije bio san". Bila je to prilika da se publika pobliže upozna sa zanimljivim likovnim jezikom koji kombinuje realnu figuraciju - ljudsku figuru s neobičnim, apokaliptičnim ili post-apokaliptičnim pejzažima, prostorima, ali koji nisu samo fizički, već čak prije duhovni prostori kojima je iskazan nemir (n)ovog doba. Pritom, za razliku od očekivanog sivila, ili mraka, koje biste očekivali od priče o apokalipsi, sve sija od svijetlih i jarkih boja. Prividno smirenje moglo se vidjeti na seriji njegovih portreta starih ljudi, od koji su neki bili postavljeni i kao svojevrsne instalacije. Odnosno, "pridodati" su im bili predmeti koji su dodatno "pričali", produbljivali priču koja se krije iza svakog lika.

Slike Đorđija Vujičića u galeriji "Art" bile su zanimljive publici

-FOTO: žIVANA JANJUšEVIć

Kako je u tekstu pratećeg kataloga zapisala istoričarka umjetnosti Aleksandra Butorović, inače kustoskinja ove izložbe, u prvobitnoj impresiji datog trenutka susreta sa djelima Vujičića uvodni stih Bajronove poeme "Tama" - "Sanjah san koji nije bio san", nameće se kao umjetnički podesan, filozofski naslov koji empirijski uvezuje cjelokupnu osovinu autorovog opusa.

– Takva misao, gotovo arhetipska u svojoj lirici, artikuliše ovu izložbenu postavku kao okosnicu strukture ljudskog iskustva u jedinstvenosti, i jezgro čovjeka koji, uprkos nastojanju da se usprotivi apokaliptičnoj dobi u kojoj dvosmisleno živi i sniva i iluzionistički preispituje vizije granice između subjektivnog impulsa i objektivne katastrofe koja ga okružuje, i dalje čuva potrebu da se njegovo postojanje, ma koliko krhko bilo, ucrta u formu opstanka - zapisala je Butorović.

Đorije Vujičić

-FOTO: žIVANA JANJUšEVIć

Vujičić je naveo da je ideja da se povežu njegove slike s Bajronovim stihovima potekla od Butorović, i da joj je na tome zahvalan. Jer, i ova Bajronova poema, kao i njegove slike, oslikavaju apokalipsu, imaju apokaliptičnu pozadinu.

– Čitajući tu poemu mislim da mogu reći da su moje slike pozitivnije. Jer, tamo su Sunce i Mjesec izgubili svoj sjaj, ljudi su totalno dovedeni do neke granice neprepoznatljivosti, životinje i ptice više nisu ono na šta smo navikli da jesu, a na mojim slikama uvijek postoji neki optimizam i nada. Znači, kako god da je slika komponovana, kako god izgleda strašna kompozicija, ti svi likovi mogu da prežive i mogu da ostanu ljudi, i pored svega onoga što im na neki način prkosi i što ih možda može pokolebati u tome da budu ljudi - rekao je Vujičić.

Na opasku da su njegove slike vrlo filmične, slikar navodi da je većina slika inspirisana upravo naučno-fantastičnim filmovima kao što je "Pobjesnjeli Maks".

– Ipak, na mojim slikama je slovenska verzija "Pobjesnjelog Maksa", nije ona zapadna verzija. Znači, prikazujem apokalipsu, ali nijesam htio nekim mračnim tonovima da je prikažem. Uvijek je to nešto kao igra. Imate sliku "Vrijeme koševine", i ona je sva u toplim bojama, ali poruka nije toliko dobra. Htio sam da napravim kontrast između fine spoljašnjosti do one tamne unutrašnje filozofske poruke koja nas tjera da čak i ono što je sjajno i blještavo uvijek preispitamo. To je apokalipsa upakovana u sjaj i ljepotu. Ali, apokalipsa je uvijek apokalipsa i tako je trebamo percipirati - rekao je Vujičić.

Slike Đorđija Vujičića u galeriji "Art" bile su zanimljive publici

-FOTO: žIVANA JANJUšEVIć

Slike su ujedno i refleksija njegovih razmišljanja o vremenu i svijetu u kojem živimo.

– S obzirom da smo sa svih strana bombardovani informacijama, pogotovo onima koje su neprovjerene, a vidimo i šta radi vještačka inteligencija, ti video-klipovi, a za mnoge ne možemo ni da znamo jesu li pravi ili nisu, postoji opasnost da čovjek gledajući sve to, da se navikne, a to nije dobro. Ono od čega mi bježimo, a ne bi trebalo, jest empatija, ljudskost, duhovna vertikala, da ne idemo samo u materijalnu horizontalu. Tako da je ovo svojevrstan apel ljudima, bar onima koji su budni ili misle da su budni, da preispitaju svoja osjećanja, svoj pogled na svijet i da na taj način možda sutrašnji dan dočekaju malo bolje nego današnji. Možda im je današnji pobjegao, ali eto, ako doživimo to sjutra da bar to iskoristimo onako kako treba - istakao je Vujičić.