Blagojević: Gluma je pobjeđivanje stida, sve drugo je estrada

Glumica Ljiljana Blagojević, prvakinja drame Narodnog pozorišta u Beogradu, profesorka na dva univerziteta, može se pohvaliti ne samo da ima dugu i kvalitetnu karijeru još od svojih studentskih dana, već da su role koje je tumačila obilježile jugoslovensku i srpsku kinematografiju, jednako kao i njena ostvarenja na televiziji i u pozorištu.

Sreli smo je na 39. Filmskom festivalu u Herceg Novom (FFHN), gdje je članica žirija za glavni takmičarski program - dugometražni igrani film.

Kako ovo nije njen prvi dolazak na hercegnovski Filsmki festival, pitali smo kakve utiske je stekla u ovih nekoliko dana, smatra li da festival napreduje ili stagnira u odnosu ne neka ranija izdanja. Posljednjih godina, kaže, nije posjećivala festival, ali, ističe da se diči činjenicom da je jedan od pobjednika FFHN sa filmom "Nož". Razlog tome je vrlo jednostavan, dodaje ona, slobodno vrijeme tokom ljeta voli da provede sa svojom porodicom.

– Evidentno je da je festival vrlo napredovao, što potvrđuje i činjenica da je dobio je zvaničnu akreditaciju Međunarodne federacije udruženja filmskih producenata (FIAPF), čime je postao dio globalne mreže najuglednijih svjetskih festivala. Ušao je u kategoriju velikih festivala, što će značajno i još više unaprediti ovaj festival koji svojim značajem i obimom prevazilazi veličinu grada - kaže Blagojević. Na samom početku razgovora za "Dan" Blagojević je poželjela festivalu da još više napreduje, dodajući - "mislim da je ovo vrijeme kada se neke pozicije i neki stavovi ne brane više na one stare načine, nego preko kulture. Kultura je jako značajna i jako bitna".

– Kad odete neki grad, prvo pitate gdje je galerija, gdje je pozorište, gdje je izložba, gdje ima pozorište. I kad odete u neku zemlju, sjetite se koje filmove ste gledali iz tih zemalja, i mnogi su prije nas shvatili koliko je značaj upravo filma i festivala - ističe proslavljena i nagrađivana glumica.

• Kao članica žirija glavnog takmičarskog programa kako ste zadovoljni selekcijom, odnosno onim što ste vidjeli?

– Mogu da kažem da je konkurencija velika, da neće biti lako ovom žiriju. Uvijek sam govorila, i kad sam dobijala nagrade ili kad su me zaobilazile, to je samo stav i mišljenje tog žirija i prosto pitanje ukusa i senzibiliteta članova žirija. Prokomentarisala sam i da je nevjerovatno da što je viši civilizacijski nivo, što je društvo u kome nastaje film u većem izobilju, što se lakše živi, to je evidentno pomanjkanje dobrih ideja.

Mi, konkretno, na ovim prostorima, živimo vrijeme tranzicije koja jako dugo traje. Globalno, živimo vrijeme kada se moramo pitati koliko smo podlegli nekim "bolestima", bilo da je u pitanju vršnjačko nasilje ili je u pitanju nesrećna čovjekova duša koja poklekne i preda se raznim užicima koji vas vode u propast, a posljedice su stravične.

Neće biti lako. Ne volim da kažem da ima teških filmova. Ni antička drama nije laka, pa je klasika. Volim da kažem da postoje teme koje nas duboko diraju i duboko zamisle.

Ko je blizu vatre, toga i ogrije

• Iako imate zaista bogatu pozorišnu karijeru, čini se da Vas najčešće doživljavaju kao filmsku glumicu, i po brojnim rolama u TV serijama. U posljednje vrijeme ne možemo Vas često gledati na televiziji?

– Da, nema me dugo, nema moje porodice uopšte, teško dolazi do toga da ih ta vatra ogrije. Mene, kao ni mog supruga, to puno ne dira. Ja sam svoju "glad" zadovoljila kroz svoj dugi život i dugu karijeru. Što se tiče moje kćerke, mislim da joj nije lako, ali ona je rekla jednu divnu rečenicu: "Pa ne moram da radim, to je bolje nego da vas se stidim". I to je fantastično. Znači, ko blizu vatre, tog i ogrije, i to je tako. Svako nosi svoj krst i to su velika iskušenja gdje ne smijemo da se ostrastimo i da budemo loši ljudi zbog toga. A to je samo jedan trenutak u jednom velikom vremenu koje pripada čovječanstvu, i to treba prihvatiti.

• S obzirom na Vašu dugu karijeru, zamolila bih i za kratko poređenje nekadašnje, jugoslovenske kinematografije sa sadašnjom regionalnom kinematografijom, ako se uopšte može porediti. Da li smo nekad bili napredniji u odnosu na sadašnje stanje u kinematografijama?

– Sve je drugačije, ne samo u kulturi. Usitnjavanje je dovelo dotle da smo izgubili onu veliku snagu koju smo imali, ali to se desilo, i o tome više ne treba gubiti ni riječi niti razmišljati. Pametan čovjek će ići i gledati naprijed, gledaće da ne čini nešto što će ga vratiti primitivizmu i vratiti stradanju. Međutim, sada, kad pogledate špicu filma vidite da se umjetnici umrežavaju ponovo - imate filmski ili kulturni centar jedne zemlje, pa manjinsko produciranje iz druge zemlje, i vidite se povezuju i nekako dolaze do nekih para. Želim da kažem da svako ko uspije u ovom izuzetno teškom i trusnom vremenu da snimi film treba mu skinuti kapu. To je izuzetno skupo, ali, kao takav, kao finalni proizvod, pobjeđuje na više polja, ne samo u kulturi, i to su mnogi shvatili, pa se nadam da ćemo i mi da shvatimo.

• Profesorka ste na dvije akademije. Što pokušavate mladim ljudima da prenesete, da ih naučite?

– Volim pedagogiju, i podržavam svakog mladog čovjeka. Mislim da im je pripalo jako teško vrijeme, da im nije lako, i to u svakom pogledu. Ovo je vrijeme koje melje, koje ruši osnovne humane postulate, vrijeme u kome, kao što je rekao jedan italijanski profesor - "ovo je vrijeme kada ne samo da glupost dobija moć, nego traži da joj se divite". Kada živite u takvom vremenu, nije lako počinjati, nije lako istrajati i nije lako nastaviti. Moj savjet im je zato da ovo nije sprint, da je ovo maraton. Govorim im i da moraju da urade ono što su spremni da urade pred ocem i majkom, i sve ono što mogu da urade pred njima, a da se ne stide, apsolutno im skidam kapu. Govorim im i da je gluma pobjeđivanje stida. Vi morate da pobijedite stid da bi iz vas izašlo ono najtananije što je u vašoj duši. Sve drugo je estrada i egzibicionizam. Ne treba da čekaju posao, moraju sebi omogućiti posao, makar to bile male predstave. Prosto moraju da rade, a onda će neko prepoznati taj dar. Talenat nađe svoj put kao voda.

• Na kraju razgovora, možda ipak jednu optimističnu rečenicu.

– Bez obzira na sve teškoće koje jesu, jer ovo vrijeme tranzicije dugo traje, znam da će dobro uvijek da pobijedi. I tako mora biti, i tako će svaki vjerujući čovek da nađe smisao u svom životu.

Preuzmite našu aplikaciju