Borba za vlast mijenja moralni kredo čovjeka

Sartrova politička drama, napisana 1948. godine, kroz konflikt ideala i stvarnosti političke borbe, postavlja fundamentalna pitanja o slobodi, odgovornosti i etici, istražujući da li je moguće sačuvati lični moral i ostati "čistih ruku" u svijetu politike.

Glavni akteri predstave su Lazar Đurđević, koji tumači lik Igoa, i Miloš Biković, koji igra Oderera. Pored njih glumački ansambl čine: Lara Dragović, Maša Labudović, Dušan Kovačević, Jelica Vukčević, Igor Damjanović i Pavle Bogojević. Asistent režije i autor scenskog pokreta je Igor Damjanović, dok je za scenski govor bila zadužena Dubravka Drakić.

Publika Barskog ljetopisa

-FOTO: BARSKI LJETOPIS/DRAGICA ORLANDIć

Rediteljske odluka da se izostavi scenografija i rekviziti, kaže Đurđević, pokazala se kao pun pogodak jer ih je ta limitiranost natjerala na dublju unutrašnju igru. Kroz lik Igoa želio je da prikaže tragiku mladih i nesnađenih ljudi koji lakovjerno prihvataju opasne ideje.

– Sartr je fantastičan pisac i stvarno je sreća raditi takvog autora. Pozorišta treba da budu što hrabrija i ne treba da bježimo od velikih pisaca - kaže Đurđević.

Dragović i Đurđević

-FOTO: BARSKI LJETOPIS/DRAGICA ORLANDIć

– Ova priča je i dan-danas, nažalost, aktuelna i kroz svoj lik sam se trudio da prikažem šta to radi jednoj mladoj osobi i koja je to tragedija. Džesika meni u predstavi kaže: 'A da si upoznao njih dvoje, njihove ideje bi ti bile tačne', na šta ja kažem: 'Ti misliš da idejama možeš tek tako da se zaraziš?' Nažalost, možeš. Recimo, kao mlađi, mislio sam da će internet da ispravi svijet jer ćemo vrlo lako moći da dođemo do bilo koje informacije, a zapravo je danas još teže. Za bilo koju informaciju danas imate doslovno 15 uglova i više ne znate šta je istina. U tom smislu mi je jako zanimljiva ta tragedija mladih ljudi koji su nesnađeni i nevoljeni - kazao je glumac.

Analizirajući političku i filozofsku srž Sartrovog komada, Biković se posebno fokusirao na pitanja morala, etike i prirode vlasti. Odgovorio je i na pitanje - dilemu da li je uopšte moguće baviti se politikom i ostati čistih ruku.

Biković igra jednu od glavnih uloga

-FOTO: BARSKI LJETOPIS/DRAGICA ORLANDIć

– Najviše se pronalazim u replici koja se odnosi na same prljave ruke i na prljavu savjest. Da li čovjek koji uđe u vlast, koji se bavi politikom i mora da pravi kompromise, može da ima prljave ruke, a čistu savjest? Kako čovjek na vlasti može zapravo da ostane čist, da li je to uopšte moguće i, pošto nije moguće, gdje je granica? Svaki čovjek koji dođe na vlast negdje mora da se bori – ili, što je još tragičnije, da se bavi – i kriminalom i korupcijom. I boriti se sa time i baviti se time, zahtijeva prljave ruke, zahtijeva da se ruke urone u 'prljavštinu i u krv' - kaže Biković. Kako napominje, često shvatamo život crno-bijelo i tu onda postoji jasna moralna granica. Ali, ta granica postoji dok god čovjek nije izložen teškim izborima, dodaje on.

– Kad je čovjek izložen teškim izborima, ta granica postaje sve tanja i tanja. Mi nažalost živimo u sistemu u kom čovjek mora da se bori za vlast da bi mogao bilo šta da učini. I u toj borbi za vlast on se promijeni. Kada konačno dođe u poziciju da nešto učini, onda je više pitanje da li on to uopšte želi ili će nastaviti da čini stvari koje će ga održati na vlasti, razmišljajući manje o onim idealima sa kojima je sigurno počeo u mladosti kada je birao svoj poziv - kazao je Biković, stoji u festivalskom saopštenju.