Izborila se za pobjedu svoje junakinje

Publika je više čula o romanu od dramaturškinje i pjesnikinje dr Jovane Bojović, kao i kroz razgovor Đurovićeve s pjesnikinjom Marijom Vujošević, koja je prisutne na početku upoznala s biografijom autorke.

"Odoh ja, pa se vidimo" je roman koji se danas podvodi pod autofikciju, a kako kaže Bojović to je manje važno u odnosu na kvalitet romana. Jer, po njoj, likovi u romanu su vješto kreirani, kao i cijela fabula, dodajući da ovaj roman, iako prvi, "ne pati od boljke prvih romana", odnosno gdje autor pokušava da pokaže što sve zna i može.

– Uz određenu dozu autoskeptičnosti mogu da kažem da je u suštini autofikcije preplitanje i spajanje ličnog iskustva i fikcije. Ali svakako, unutrašnji svijet junaka dominira u odnosu na vanjski svijet i događaje, i to mi je nekako došlo prirodno i spontano jer sam po prirodi introvert - rekla je Đurović. Napominje da je proces pisanja doslovno bio i promišljen i impulsivan.

Bojović je dodala i da se ovaj roman može smatrati generacijskim, a zahvaljujući temi - sadržaju, kao i stilu pisanja. Poseban kvalitet romana, po njoj, jest intertekstualnost.

Бојовић, Ђуровић и Вујошевић

-фото: живана јањушевић

– Čitajući roman ne možemo ostati nesvjesni intertekstualnosti na nekoliko nivoa. Prije svega, autorka kao glavnu okosnicu radnje uzima odnos spisateljice dramskog teksta i reditelja koji bi taj tekst trebalo da postavi na scenu. Dakle, u samoj srži romana tekst, rad na tekstu, čitanje teksta, položaj autorke u odnosu na tekst. Ove teme, koje su još od strukturalističke i poststrukturalističkih teorija postale aktuelne, Đurović tretira na savremen, samoironičan i čitaocu stilski prijemčiv način - rekla je Bojović. Ističe i da roman i te kako karakterišu i feminističke ideje koje ni u jednom momentu nisu pamfletske, izborivši se na kraju za pobjedu svoje junakinje i njene ideje.

Na pitanje otkud i zašto ironija, da li je to neki vid obračuna sa stvarnošću, Đurović navodi:

– Savremeni svijet je sam po sebi ironičan. Samim tim zahtijeva potpunu ironizaciju. Ujedno, ne može se biti ironičan ako nisi i samoironičan - navodi Đurović, napominjući da su joj pored ironije, važne bile i introspekcija i svjesnost, osvješćivanje. Napominje i da je na svedenost izraza romana najvjerovatnije uticao njen scenaristički rad, dok joj je s druge strane roman dopustio širinu u nekim drugim segmentima.

Đurović je tokom promocije čitala dijelove iz svog romana, napominjući da se nada da je uspjela da napiše generacijsku priču, ali da sud o uspjehu priče ostavlja da drugi donesu.