Kamij Lorans: Jezik je majka koja me je obgrlila

Francuska književnica, sekretarka Akademije Gonkur koja dodjeljuje istoimenu prestižnu književnu nagradu, Kamij Lorans gostovala je u Podgorici. Njeno gostovanje ostvareno je kao segment programa ovogodišnjeg izdanja manifestacije Mjesec frankofonije u Crnoj Gori. Podsjetimo, organizatori manifestacije su Francuski institut u Podgorici i Ambasada Republike Francuske, a realizuje se u partnerstvu s brojnim crnogorskim kulturnim i obrazovnim institucijama, ustanovama i udruženjima.

Lorans je prije tri dana predsjedavala prvim crnogorskim Gonkurovim izborom. Žiri su činili studenti francuskog jezika osnovnih, master i doktorskih studija Filološkog fakulteta u Nikšiću. Po njima, najbolja knjiga je roman "U srcu noći" ("La nuit au coeur") Nataše Apane (Nathacha Appanah). Narednog dana stvaralaštvo Kamij Lorans približeno je crnogorskoj publici u sali Matice crnogorske na večeri naslovljenoj "Crna Gora i Francuska – književne i kulturološke tendencije i poređenja". Sa Lorans, koja je boravila prvi put u Crnoj Gori, razgovarale su profesorice francuskog jezika Jasmina Nikčević i Jasna Tatar-Anđelić. Razgovor se kretao u više pravaca, od tema usko vezanih za književna pitanja, do problema vezanih za poziciju i prava savremene žene, pitanja identiteta, ali i ljubavnih i uopšte međuljudskih odnosa, naročito kroz prizmu savremenih društvenih mreža. Na početku su profeorke u kratkim crtama predstavile stvaralaštvo Lorans.

Književnica je navela da Akademija Gonkur od 28. marta 1998. godine praktikuje dodjelu nagrade van Francuske, propagirajući tako frankofoniju u sada nekih 50-ak zemalja među kojima od ove godine i Crne Gore. Pojasnila je i svoj odnos prema svom maternjem, franuskom jeziku, koji sagledava kao sredstvo za širenje književnih ideja.

Kroz esejistiku, kao i neke druge književne forme, bavi se pitanjima lingvistike - tvorbe i značenja riječi, njihovog nastanka i upotrebe. Odnosno, kako navode kritičari, Lorans se riječima obraća na ludički način, pritom pokazujući beskrajnu ljubav i brigu o riječima.

– Za mene je to važan aspekt pisanja, i rekla bih da je jezik za mene neka vrsta materijala. Kao što je recimo to za vajara kamen ili glina, u mom slučaju to je jezik. Više puta tokom života desilo se da su mi književnost i jezik spasili život. Zato kad kažem maternji jezik, koji je praktično svakodnevni izraz, za mene je to u bukvalnom smislu maternji jezik - imam osjećaj da je to neka majka koja me obuhvata, koja me grli i koja mi pruža ljubav. I moja namjera je da kroz moje tekstove tu ljubav jeziku i književnosti vratim. Ja volim riječi, ali imam i utisak da riječi vole mene. I zato se trudim da im to na odgovarajući način vratim - rekla je Lorans.

Публиак у сали Матице црногорске

-фото: живана јањушевић

Zanimljiv segment večeri bio je posvećen podudarnoj patrijarhalnoj paraleli crnogorskog i francuskog društva, odnosno patrijarhalnim obrascima koji su trajali ili još uvijek traju u obje države po pitanju položaja žena i ženske djece u porodici i širem društvu. O tome Lorans eksplicitno piše u romanu "Žensko", ističući da mlade generacije žena smatraju da je feminizam uspio da se izbori s takvim stvarima. No, ističe ona, ta borba još uvijek nije dovršena, i neće biti dovršena dok i muškarci ne uvide potrebu promjene.

– Mlade žene u Francuskoj, a mislim i drugdje, misle da je sve gotovo, da je feminizam završio posao. One smatraju da je izvojevana jednakost. Ali, ima još mnogo da se radi. A, imam posebnu poruku za muškarce, jer bez njih žene ne mogu same izboriti jednakost. Muškarci su ti koji jedino u uzajamnom poštovanju, u odnosu i prema ljubavi i prema slobodi mogu pomoći da zaista uspostavimo ravnopravnost polova - navela je Lorans.