Komemoracija Tomi Pavićeviću u Umjetničkom paviljonu

Tomo Pavićević je preminuo 22. decembra u 74. godini. Imao je preko 30 samostalnih izložbi i učestvovao na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je Nagrade "Slikari svom gradu", Titograd (1979); Otkupne nagrade na izložbi "Savremeni crnogorski crtež" (mladi), Titograd (1983); Nagrade "Milunovć, Stijović, Lubarda", na Tradicionalnoj izložbi ULUCG-a (1990, 1996. i 2010); Trinaestojulske nagrade (2021) i Prve nagrade 57. Hercegnovskog zimskog salona 2024. godine. Bio je član ULUCG-a od 1978. godine.

Kako navodi kritika, slikarstvo je za Toma Pavićevića bio proces, eksperiment. Tim umjetničkim stavom mogu se unekoliko objasniti različite promjene u opusu i znatan broj djela koja su svjedočanstvo kreativnog potencijala.

Početkom osamdesetih nastaje i ciklus obješenih vojnika (naziv je samo opisni). Tu je smrt bila njegova velika tema. U ranim djelima jasno je da je on bio slikar žestokog temperamenta, sirove snage i ekspresije. Dominira vertikalna kao forma i simbol. Slike su tamnog hromatskog registra. Radi djela u kombinovanoj tehnici. Podloga je papir, naglašene teksture, koji izvanredno korespondira sa ikonografskim slojem. Slijede ciklusi s mrtvom bebom u ovojima, koji ima i simboličke konotacije anime; "Bogorodice s Hristom" (tema materinstva); "Raspeća", koja su ponekad apstraktnog jezika. Paralelno nastaju i slike s motivom ljubavnika, zagrljaja, spajanja kojim istražuje fenomen erotskog, čulnog. U ovom "lirskom" ciklusu promijenjen je kolorit, često je pastelno, uz dominaciju ružičaste. Crtež je redukovan.

Jedna od Pavićevićevih najuspjelijih izložbi je u Umjetničkom paviljonu, 1994. Za ta djela postoje tri inspirativna punkta: slikarstvo Maljeviča, kič, erotika. Operiše Maljevičevim suprematizmom, preciznije ideje o bespredmetnosti, stoji na sajtu ULUCG, između ostalog.