Metamorfoza vremena i materije

Samostalna izložba crnogorske vajarke dr Ivane Radovanović naslovljena „O buduće vrijeme da li si mi tuđe“, otvorena je 20. oktobra u Galeriji Kolarčeve zadužbine u Beogradu, a moći će da se pogleda do 31. oktobra

Kroz skulpturu, prostorne instalacije, objekte, reljefe i video radove dr Ivana Radovanović istražuje prolaznost, transformaciju materije i neprekidno mijenjanje svijeta.

Polazeći od latinske sentencije „Omnia mutantur, nihil interit - Sve se mijenja, ništa ne propada“ iz Ovidijevih „Metamorfoza“, umjetnica gradi složenu ambijentalnu cjelinu u kojoj se prepliću trajno i prolazno, materijalno i duhovno, destrukcija i obnova, piše Purešević. Izložba obuhvata radove nastale u periodu od 2020. do 2026. godine i predstavlja višegodišnje istraživanje procesa promjene kao jedne od temeljnih odrednica postojanja.

Рад И. Радовановић - "Ђечерни обелиск - Оревуар Монтенегро"

-фото: душко миљанић

„O buduće vrijeme da li si mi tuđe“

Kako u tekstu za katalog ističe istoričarka umjetnosti Danijela Purešević, koja će izložbu otvoriti, „stvaralaštvo Ivane Radovanović obilježavaju vrijeme, kretanje i proces, dok se ono što je prolazno prevodi u trajne skulptorske forme, koje se potom ponovo uvode u dijalog s efemernim“.

– U tom neprekidnom kruženju materije i značenja otvara se prostor za promišljanje savremenog svijeta, njegovih kriza i civilizacijskih prekretnica - piše Purešević.

Ona dodaje da izložba „O buduće vrijeme da li si mi tuđe“ poziva posmatrača da razmisli o prirodi promjene, o granicama trajnosti i o mogućnosti da nestajanje ne označava konačan kraj, već prelazak u novi oblik postojanja.

U središtu postavke nalaze se obelisk i kocke šećera, motivi kroz koje Ivana Radovanović promišlja odnos između civilizacijskih simbola, vremena i raspadanja. U video radu „Sugar Obelisk – Orevuar Montenegro“ monumentalna forma obeliska, izvedena kao čelična konstrukcija ispunjena kockama šećera, prepuštena je djelovanju vremena i spoljašnjih sila. Proces njene degradacije postaje umjetnički čin i metafora prolaznosti, dok se promjene i nestajanje materije pretvaraju u svojevrsni savremeni Memento mori.

Рад И. Радовановић "Без назива"

-фото: дејан калезић

Na ovaj rad nadovezuje se djelo „O buduće vrijeme da li si mi tuđe“, u kojem su trenuci razgradnje obeliska sačuvani u bronzi. Suprotnost između postojanosti bronze i trošnosti šećera otvara pitanje odnosa između trajanja, sjećanja i nestajanja. Inspiraciju za naslov izložbe i pojedine radove umjetnica pronalazi u poeziji crnogorskog pjesnika Ratka Vujoševića, posebno u njegovoj poemi „Orevuar Montenegro“ iz 1965. godine.

Рад И. Радовановић "Оревуар Монтенегро"

-фото: дејан калезић

Umjetnički izraz Ivane Radovanović odlikuju monumentalni gestovi, procesualnost i upotreba raznorodnih materijala - od zemlje, gline, slame, vune i jute do metala, stakla, bronze i šećera, kao i predmeta povezanih s industrijskim nasljeđem. Njihovim kombinovanjem umjetnica stvara skulpturalne cjeline u kojima materija ne predstavlja samo sredstvo izražavanja već i aktivnog učesnika u procesu transformacije.

Realizaciju izložbe podržalo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore, putem Javnog konkursa za sufinansiranje projekata iz oblasti likovnog stvaralaštva za 2026. godinu.

Preuzmite našu aplikaciju