Džon Skofild: Muziku je bolje osjetiti nego razumjeti

Hedlajner ovogodišnjeg 11. Made in New York Jazz Festivala - Montenegro 2026, i jedan od najznačajnijih svjetskih džez gitarista bio je Džon Skofild. Zajedno sa članovima svog trija, Skofild je obilježio otvaranje u Tivtu i zatvaranje festivala u Podgorici.

Skofild se ubraja danas među najuticajnije džez gitariste i kompozitore, o čemu govore i nagrade koje je dobio. No, tome u prilog još i više govori činjenica da Skofild iza sebe ima karijeru dužu od pet decenija, a da je tokom vremena sarađivao sa mnogim značajnim džez muzičarima kao što su Majls Dejvis, Fil Leš, Bili Kobam, Denis Čejmbers, Džordž Djuk... Pokazao je i da se vitalnost njegovog izraza i djelovanja ogleda u istraživanju, pa pored džeza, Skofild suvereno "uskače" u bluz, fank, kao i druge pravce čiji korijeni potiču iz džeza. Kako ističe kritika, Skofild je prepoznatljiv po svojoj lirici, ali i izrazitoj i naglašenoj improvizaciji, što upravo i čini osnovu njegovog autentičnog autorskog izraza. I što je još važnije, stvara zvuk koji publika prepoznaje, cijeni i voli. Sa Skofildom smo razgovarali prilikom njegovog boravka u Podgorici.

DŽON SKOFILD NA PRESU

-MADE IN NEW YORK JAZZ FESTIVAL MONTENEGRO

• Kako ste počeli da svirate gitaru? Da li ste Vi izabrali gitaru ili je ona izabrala Vas?

– I kao mlad, kao dijete, veoma sam volio muziku. Svi smo okruženi muzikom, a tada, u mojoj mladosti, muziku smo slušali na radiju, i moji roditelji bi uvijek pjevali tokom emitovanja, kod kuće, iako oni nisu bili muzičari. Muzika je uveliko bila dio (sub)kulture mladih u vrijeme kad sam odrastao, bila je veoma prisutna. Majka mi je kao 11-godišnjaku rekla: "Voliš muziku. Zašto ne probaš da sviraš gitaru?" Tada su svi svirali gitaru. I majka mi je nabavila gitaru. Nije je kupila, iznajmila ju je na mjesec dana, i svidjelo mi se. I onda sam slušajući popularnu muziku, na televiziji naišao na nastup "Bitlsa", i pokušao da skinem neke akorde. Tada sam naišao na još neke klince poput mene koji su voljeli muziku, osnovali smo bend, tada, kao 12-godišnjaci, i to su moji muzički počeci. Kao sad ovi "garažni" bendovi. Sada se rado sjećam tih mojih početaka.

SKOFILD NA BINI MCCG

-MADE IN NEW YORK JAZZ FESTIVAL MONTENEGRO

• Kako ste sa pop i rok muzike prešli na džez?

– O džezu se uvijek u krugovima u kojima sam se kretao govorilo u stilu - "U redu, ovo je kao rok ali bolje", tako da sam znao da je džez to što mi treba. I u rok muzici postoje džez elementi, i sve je to povezano. Direktni kontakt s džezom ostvario sam u mom rodnom gradu, gdje sam upoznao neke starije muzičare koji su svirali džez, i to je zvučalo sofisticiranije za nas koji smo odrastali van Njujorka. I ti džez muzičari su zaista odlično svirali gitaru, i mnogo sam učio i naučio od njih. Oni su me upućivali i koje ploče da slušam, koju muziku, i onda sam počeo i da slušam džez. U to vrijeme imao sam jednog prijatelja koji je volio i znao šta je džez, i zajedno smo otišli u Njujork.

• Otišli ste u Njujork da se upoznate s klupskom scenom?

– Da, i kao veoma mladi išli smo u klubove da slušamo Teloniusa Manka i Bila Evansa, ali isto tako i rok muzičare. Tako sam u klubovima slušao Džimija Hendriksa, Džef Beka, B.B. Kinga, kao i još neke velike bluz gitariste. Obožavam bluz. Iako sam volio džez, nisam ga u početku razumijevao, ali sam počeo da učim o njemu u to vrijeme.

• Da li je neophodno razumjeti muziku? Nije li možda nekad bolje pustiti da se muzika samo osjeti?

– Jeste, ne moraš uvijek razumjeti muziku da bi je osjetio. Svi se trudimo da je razumijemo, i ja se još uvijek trudim da razumijem muziku, ali, ako mogu da je osjetim to je još i bolje.

DŽON SKOFILD

-MADE IN NEW YORK JAZZ FESTIVAL MONTENEGRO

• Šta je za Vas posebno u džezu, da li su to harmonije, melodije, improvizacije? Što najviše volite u džezu?

– Ne znam... Sve to zajedno. Znate, uvijek sam znao da je džez "dobio proširenja", ekstenzije, u popularnoj muzici i iz nje. I dok slušate recimo "hevi džez", možete reći da je to isto kao u popularnoj muzici, samo prošireno, nadograđeno. Ali, volim i ritam, on je veoma važan, on je osnova, a volim i harmonije. Kao dijete išao sam u crkvu, i na orguljama su znali svirati Baha, njegova djela, i to sam volio da slušam. I u džezu čujem harmonije na isti način. Naročito kada ih sjajni improvizatori izvode. Fascinantno je tada slušati te melodije i harmonije, to prosto obožavam.