Pawlikowski u programu Grand кafa
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU
„Ovo je grad koji miriše na istoriju“: Pavlikovski na Sarajevo film festivalu otkrio šta ga veže za ovaj grad
Program 32. Sarajevo film festivala počeo je sinoć i u opštini Novo Sarajevo. U bioskopu Grbavica prikazan je film "Očeva zemlja" poljskog reditelja i oskarovca Pavela Pavlikovskog, koji je svečano otvorio ovogodišnji festival.
Pavlikovski je nakon projekcije nastavio druženje sa sarajevskom publikom gostovanjem u programu "Grand kafa", gdje je govorio o Sarajevu, svom odnosu prema ovom gradu, filmu "Očeva zemlja" i temama koje obilježavaju njegov autorski rad.
– Nisam prvi put u Sarajevu. Osjećam neku vrstu kontinuiteta i kao reditelj sam povezan sa Sarajevom. Osjećam se kao kod kuće. Imam uspomene na ovaj grad – rekao je Pavlikovski, opisujući Sarajevo jednostavnom rečenicom:
– Ovo je grad koji miriše na istoriju.
Istorija je jedna od ključnih tema njegovog filmskog stvaralaštva. "Očeva zemlja", koja je svjetsku premijeru imala u Kanu, gdje je Pavlikovski nagrađen za najbolju režiju, završni je dio trilogije koju čine filmovi "Ida", "Hladni rat" i "Očeva zemlja".
Radnja filma smještena je u podijeljenu Njemačku 1949. godine, a prati nobelovca Tomasa Mana, kojeg igra Hans Cišler, i njegovu kćerku Eriku, koju tumači Sandra Hiler.
Prema riječima reditelja, film nije samo priča o Njemačkoj već i lična priča o Evropi. Pavlikovski je govorio o životu u različitim zemljama i iskustvu koje je uticalo na njegov filmski pogled.
– Živio sam u mnogim zemljama. Poljska je moja zemlja, tamo sam odrastao do 14. godine. Poznajem kraj u kojem sam odrastao – rekao je Pavlikovski.
Govoreći o naslovu filma, Pavlikovski je objasnio da su ga neki doživljavali kao previše nacionalistički, ali da je za njega imao snažan istorijski kontekst. Istovremeno, svjestan je njegove povezanosti sa jezikom Trećeg rajha. U filmu je, kako je naveo, nastojao da istraži paradoks čovjeka koji pokušava da zaštiti domovinu koja je moralno, politički i fizički razrušena.
Posebnu pažnju posvetio je odnosu pisca i njegove kćerke Erike, koji mu je bio jedan od važnih elemenata priče.
– Našao sam taj odnos veoma intimnim i zanimljivim – rekao je on.
Pavlikovski je govorio i o procesu pisanja scenarija, ističući da se istraživanje i pisanje međusobno dopunjuju i da se scenario tokom rada neprestano mijenja, te da je gotovo nemoguće imati konačnu verziju.
Posebno je istakao značaj saradnje sa glumcima. Za Hansa Cišlera je rekao da ga je oduševila njegova prijeratna aura, zbog čega mu je, kako je naveo, jednostavno prepustio scenu. Za film je istakao i kvalitet glumačke postave, kao i zanimljive lokacije na kojima je sniman širom Poljske.
U "Očevoj zemlji" prisutan je i suptilan humor, koji je, prema riječima reditelja, ponekad bio i nenamjeran. Muzika takođe ima značajnu ulogu u filmu. Film se završava muzikom Johana Sebastijana Baha, izborom koji dodatno naglašava dramaturgiju ostvarenja.
Govoreći o savremenoj Evropi, Pavlikovski je ocijenio da mu se njena ideja danas čini sve predvidljivijom i nemoćnijom.
– Svijet se mijenja. Novac je sada važniji, a prijateljstava je sve manje – rekao je.
A.M.
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU