Rani beogradski period Uroša Toškovića

Izložba koju Prodajna galerija"Beograd" priređuje u saradnji sa privatnim kolekcionarima, zamišljena je da predstavi slikarstvo jednog od najvećih autora poslijeratne nadrealističke orijentacije i art bruta.

Tošković, oko 1955. g u Beogradu

-PRODAJNA GALERIJA BEOGRAD

Počeci Toškovićevog slikarskog i crtačkog opusa, međutim, nisu samo pretekst za genezu jednog dijela, već i povod za oživljavanje konteksta koje ono svojom višeznačnošću zauzima u jednom od najvitalnijih kulturnih habitusa poslijeratne Jugoslavije i Evrope. Inicijativa za sistematizaciju Toškovićevog rada po dekadama, potekla je od Bojana Krljića, kolekcionara, pjesnika i vizuelnog umjetnika, a tekstove u katalogu potpisuju Ljiljana Zeković i Jelena Krivokapić, istoričarke umetnosti.

Kako piše Krivokapić, "na premisama ekstremno nenastanjivog duha, zaumnog otpora, patnje i potrage za pra-istinom, odvija se cjelokupna Toškovićeva umjetnička i životna egzistencija".

Miodrag Dado Đurić, Uroš Tošković, Leonid Šejka, Kosta Bradić - 1954. Beograd

-PRODAJNA GALERIJA BEOGRAD

– Već u svojoj najranijoj fazi, i kada unižen, siromašan, od svijeta oduzet, ratom osakaćen ili po sopstvenoj volji ili nuždi marginalizovan, ovaj i tada "neukorijenjen" čovjek sa njegovih studentskih slika i crteža 1950-tih, sazdan je u uvijek stabilnoj arhitektonici vitalno postrojenog i karakternog crtačkog gesta, maestralno "opisan" figurom u stavu izolovanog dostojanstva, poput živog svetačkog, na mjestu uvijek iznova ritualno izvedenog "crtačkog sakramenta" - piše Krivokapić, povezujući njegov izraz s izrazom u Artoovom teatru.

Toškovićevoj "Vojnik" (1956)

-PRODAJNA GALERIJA BEOGRAD

– Ritualne "crtačke sesije" Toškovića, kako ih samo na trenutak i sasvim opravdano možemo nazvati, neodvojive su od njegovih javnih proto-performansa. Osmišljeni u duhu dadaistički i nadrealistički koreografisanih gestova, često praćenih neobičnim zvucima, bukom i ponekad kricima, u duhu artoovske oživljavajuće snage nekog od prvobitnih jezika i njegovog kodiranog smisla, dio su jednog šireg sastava performativnih praksi "proročkih" i pjesničkih retorika u javnom prostoru, koje umjetnik upražnjava kroz cio svoj život i opus - piše Krivokapić u katalogu.