(FOTO/VIDEO) Podgorička premijera filma „Crna truba“: Sve što je moje, zaobić me neće

Nakon crnogorske premijere na Filmskom festivalu u Herceg Novom, „Crna truba“ otpočela je bioskopski život.

Priča o Maksimu Grahovcu (Momo Otašević), piscu koji se nakon decenije provedene  inostranstvu vraća u rodni kraj, posložena je kao situacija u koji bi se mogao pronaći svaki pojedinac. Režiser izbjegava nuđenje rješenja, ne potencira radnju, a atmosfera, mučna šutnja i ono neizgovoreno postaju glavni motivi.

- Interesuju me otvoreni krajevi, gledalac koji će otići i sam razmisliti o tome, nepretencioznost. Ne želim da moj film sadrži, kao jedno trajno djelo, nešto što bi moglo da objašnjava život drugim ljudima – kazao je Stijović za portal Dan.

Režiser Bojan Stijović na premijeri filma Crna truba u Sinepleksu

-SRđAN BOLJEVIć, DAN

Bježeći od sela, palanačkog duha, običaja, porodice, glavni protagonist postaje žrtva sopstvene nesvijesti, pa čak i arogantnosti. Iako cijeli život kao jaram tegli „stid sela“, taj usud ga stiže kada najmanje očekuje. Upravo ti „uzaludnici i ludaci“ koji ostaju u rodnoj grudi postaju odlučniji, hrabri, požrtvovaniji.

- Hrabri su ljudi koji koji ostaju a imaju priliku da negdje odu, dok je u mom privatnom životu druga situacija. Međutim, mislim da je i to hrabrost – otići neđe gdje te niko ne zna, stvarati neđe đe te niko ne zna. To je moto Maksimove knjige – uzaludnici ili ludaci, a čak i Maksimu se to obilo o glavu. Tako da sve što je moje, zaobić me neće a od sebe, svoje sudbine i svog porijekla, pobjeć ne možemo.

Momčilo Momo Otašević na premijeri filma Crna truba u Sinepleksu

-SRđAN BOLJEVIć, DAN

Braća koju maestralno igraju Momo Otašević i Marko Janketić, u vrtlogu prošlosti, porodičnog nasljeđa, nezbora, pred moralnim kompasom (ne)posrću i kolebaju se poput mnogih grešnika na svijetu.

Momčilo Otašević sa snimanja nosi najljepše utiske.

- Ovo je neki come back jer svake četiri godine snimim film kući. Volio bih da snimamo više filmova jer je ovo dokaz da možemo. Dabogda ne čekali još četiri godine. Imao sam veliko povjerenje u njih i oni u mene. Ovo je neki novi ja koji je glumački sazreo, napravio iskorak, prvi put u životu sam rekao dobro je, bravo, a inače nađem sto mana – kazao je Otaević za portal Dan.

Glavni protagonista filma nagrađen je Velikom poveljom Leotara za najbolju mušku ulogu na Festivalu mediteranskog i evropskog filma u Trebinju, pa smo ga pitali kako se osjeća kada primi tako važno priznanje.

- Lijepo je dobiti nagradu ili biti nominovan jer znači da neko cijeni tvoj rad. Ipak, više bih volio da film osvoji 100 nagradanego ja dvije jer to znači da će publika gledati film i to je ujedno i afirmacija tog filma – rekao je Otašević.

Momčilo Momo Otašević na premijeri filma Crna truba u Sinepleksu

-SRđAN BOLJEVIć, DAN

Žanrovsku posebnost ovog ostvarenja bogati i „nespokojna“ kamera Dušana Grubina (direktor fotografije), muzika i zvuk (kompozitor Ivan Marović, dizajner zvuka Dane Vlaisavljević).

- Zvuk u filmu treba da bude jednako tretiram kao i slika; mnogi to zaboravljaju, ali zvuk ima sopstvenu dramaturgiju. U ovom filmu smo se trudili da to uspostavimo, budući da je film hibrid psihološke drame, trilera i crnog humora. Olakšavajuća okolnost bila je što smo radili sa jednim izuzetnim dizajnerom zvuka a to je Dane Vlaisavljević iz Beograda, koji je, pored toga što je iskusan, bio kreativan u tom procesu – istakao je režiser.

Stefan Bošković, Bojan Stijović i Momo Otašević na premijeri filma Crna truba u Sinepleksu

-SRđAN BOLJEVIć, DAN

Navikli smo da crnogorske filmove čekamo godinama, međutim ta žudnja za novim ostvarenjima poslednjih godina srećom ne raste. Nakon Nemanje Bečanovića, Miša Obradovića, Ivana Salatića, Senada Šahmanovića... još jedan autor iznjedrio je svoje filmsko čedo posle pet godina.

- Nakon analize scenarija počeli smo pripreme, to je neka 2020. godina. Bio sam veoma striktan jer sam znao da pripreme oduzimaju najviše vremena. Sarađivao sam sa fantastičnim ljudima koji su mi idejama olakšali posao i sa kojima sam našao pravu mjeru ovom filmu - Dušan Grubin, direktor fotografije, Dijana Vučinić, dizajn produkcije, Lina Leković, kostim – rekao je Sijović

Kada je riječ o mjestu dešavanja Grahovu, lokaciji koja ima snažnu simboliku za naš narod, kadrovima posvećenim junacima, stamenim siluetama koje „dvore“ nepočinitelja i njegovu muku čine još većom, režiser ističe da je o je to okolnost koja je došla sa tekstom.

- Stefan je sa Grahova porijeklom i to je bila vrhunska okolnost da baš on piše o Grahovu. Prilikom prvog obilaska lokacije, sve mi je bilo: to je kao filmski set, nemam šta da dodam ili oduzmem, prosto je prelijepo mjesto za snimanje – kazao je autor filma.

Jedan od brojnih problema našeg društva koje tretira jeste alkoholizam.

- Svima preporučujem da pogledaju australijski film „Wake in Fright“ u kome ljudi piju nenormalne količine alkohola. Kad sam vidio to, rekao sam: šta bi bila neka poveznica sa Australijom, Crnom Gorom? Mi je, realno, nemamo, ali je imamo kroz alkohol.I samo sam se sjetio: ovdje svi piju, otkad ustanu do kasno u noć, posebno muškarci, koji sebe vide kao jake, a u stvari su slabi, i zbog toga to i rade – istakao je Stijović.

Film je nastao u produkciji podgoričke kompanije CUT UP u koprodukciji sa beogradskom kućom Pelicula Production i Radio-televizijom Crne Gore, uz podršku Filmskog centra Crne Gore i Filmskog centra Srbije.