Prof. Senad Gačević: Inspiracija folklorom je prirodna potreba

Autorski koncert "Sevdalinke i druge pjesme i igre" kompozitora prof. Senada Gačevića održan je sinoć u Muzičkom centru Crne Gore. Iz samog naslova koncerta, koji je održan uz podršku Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina u Crnoj Gori, dalo se naslutiti da će publika imati priliku da čuje kompozicije inspirisane u najširem smislu riječi crnogorskom tradicionalnom i folklornom muzikom. Gačevićevu muziku izvodili su sopran Milica Lalošević, pijanisti Katarina Nikolić i Nikola Vučković, a gost večeri bio je mali pjevač Marin Gačević. Najveći dio kompozicija izveden je prvi put, pa tako i "Preslica" i "Ćilim" za koje je tekstove pisala Marijana Bojanić. No, to nije puko "prepisivanje" poznate, postojeće melodije, već zaista istinski promišljen i umjetnički pristup tradiciji i folkloru Crne Gore, komponovan ne samo intelektom već i srcem. Samim tim, na fonu je emocionalne bliskosti s publikom.

• Na koncertu u Muzičkom centru čuli smo Vaše kompozicije, ali ovaj put pisane za kamerne sastave. Zašto je potrebno njegovati kamernu muziku, kao i djela pisana za kamerne sastave a inspirisane tradicionalnom – folklornom muzikom? Što se na taj način dobija, odnosno gubi, u odnosu na djelo pisano za neki veći muzički sastav?

– Kamerna muzika je jedan od najplemenitijih i najintimnijih izraza autora, piše se za manje sastave i za manje prostore u kojima se izvodi muzika. Potreba je autora da se povremeno obraćaju ovom žanru koji omogućava najtananiju komunikaciju sa samim sobom i sa publikom. Inspiracija folklorom u muzičkoj praksi je davno utemeljena i predstavlja prirodnu potrebu autora da i taj "narodni" muzički jezik stavlja u različite kontekste, pa i u ovakav kontekst. Kako je ljudski glas neprevaziđen "muzički instrument", to je dodatni razlog da se stavi u funkciju umjetničkog djela. Djela niti dobijaju niti gube upotrebom ansambala različite veličine. To su dva pristupa mišljenju muzike – intimistički i manjih dimenzija volumena zvuka kod kamerne muzike i potreba za više zvuka i boja kod velikih ansambala. Tradicionalna muzika je najdirektniji simbol identiteta jednog naroda i prostora, zato je često poticaj za nastanak novih kompozicija.

• Kako biste nekom ko nije upućen u muzičku - folklornu tradiciju Crne Gore opisali o kakvoj muzici je riječ – koje su njene ipak bitne, zajedničke karakteristike, jer, činjenica je da je vrlo razuđena, specifična, u zavisnosti od regiona, religije, naroda...?

– Teško je opisati muzičku tradiciju crnogorskog prostora u kratkim crtama. Postoje bitne razlike između karakteristika folklora različitih nacionalnih, religijskih i regionalnih grupa na malom prostoru Crne Gore. Ono što je za mene najvažnija zajednička osobina ovih folklornih tradicija jest činjenica da ih ja sve osjećam kao dio svoga nasljeđa i da ih sve osjećam kao svoje. Crnogorska muzička tradicija je mozaik koji bi bez bilo kojeg svog sastavnog dijela bio hendikepiran i svakako ne tako fascinantan.

• Kako birate, kako se u Vašem fokusu nađe neki tradicionalni napjev? Što uvijek gledate da "zadržite", a gdje se, u kom dijelu, njime "poigravate"? Što je po Vama uvijek bitno istaći?

– Rijetko je izbor folklornog izvora za novu kompoziciju stvar ad hoc odluke. Najčešće se neki tradicionalni napjev ili ples "vrzma" po glavi izvjesno vrijeme i dobija različite oblike prije odluke da se oubliči u neku formu. I tu postoje različiti pristupi – od upotrebe samo folklornog fona do citata, od jednostavnije obrade do ozbiljnijih kompozitorskih postupaka u tretiranju folklornog materijala. U dijelu ovih radova pokušao sam da sačuvam tradicionalnu melodiju a da se "poigram" sa formom i klavirskom dionicom. Veoma sam se radovao i novim tekstovima pisanim u duhu narodne poezije i u muzici nastaloj na tim tekstovima pokušao sam da ostvarim jednostavnost moga izraza kao načina za bolju komunikativnost radova.

• Nedavno ste imali nekoliko zapaženih autorskih – koncertnih večeri ne samo u Crnoj Gori, već i inostranstvu, a inostrani izdavač publikovao je Vašu muziku. Koliko je važno da stvaralaštvo nekog autora pređe granice svoje zemlje – i za zemlju i za autora? Da li je to na adekvatan način ispraćeno u Crnoj Gori?

– Veoma je važno biti na relevantnoj međunarodnoj sceni. U posljednje dvije godine imao sam jako velik broj izvođenja mojih radova u zemlji i inostranstvu, prije svega zahvaljujući interesovanju umjetnika izvođača i različitih ansambala. Pored ranijih radova imao sam i niz porudžbi za pisanje novih kompozicija čije su premijere bile nedavno ili će biti u narednim mjesecima. Takođe, novi radovi su mi štampani u Londonu, Istanbulu i Tirani, a postoje dogovori sa još nekoliko izdavačkih kuća iz inostranstva koji će biti realizovani u narednom periodu. Nažalost, ove aktivnosti su daleko od toga da budu adekvatno ispraćene i informisanje javnosti ostvarujem mojom direktnom komunikacijom sa nekoliko novinara i urednika u našim medijima koji imaju dobru volju da zabilježe ovakve događaje. Za promovisanje domaćeg stvaralaštva postoje iskustva i načini koji predstavljaju rutinu u većini evropskih zemalja, mi još uvijek nijesmo izgradili takav sistem.

Проф. др Сенад Гачевић

-ПРИВАТНА АРХИВА С. ГАЧЕВИЋА

• Za kraj koncerta u Muzičkom centru ostavili ste jedan tango – "Olive tango". Kakav to tango plešu masline?

– Interesantna je priča o nastanka kompozicije "Olive Tango". Prije dvije godine moj prijatelj i jedan od najznačajnijih autora i izvođača pop muzike kod nas, Mirsad Serhatlić, predložio mi je da napravim aranžman za njegovu pop pjesmu "Stara maslina" na stihove Željka Milovića, a koja govori o ljubavi i sjećanjima vezanim za Staru maslinu u Baru. Kako to nije žanr kojim se ja bavim, trebalo mi je izvjesno vrijeme i Mirsadova upornost da to prihvatim. Kako je pjesma veoma uspjela i puno se emitovala, tako je osnovna muzička tema bila stalno u mojoj glavi i "tražila" da još nešto uradim sa njom. To se poklapalo sa vremenom kad su pripremani koncerti Gudačkog kvarteta Univerziteta umjetnosti iz Tirane sa mojom muzikom i kad je postojala moja obaveza da imam dva nova rada za ovaj ansambl – kompoziciju sam napisao za manje od dva dana i njen puni naziv je "Olive Tango na temu Mirsada Serhatlića", a pod tim naslovom je izdata u Tirani od strane izdavača "Streha". Na zahtjev klavirskog dua Nikolić – Vučković, uradio sam verziju i za klavir četvororučno. Kako je barska maslina važan dio našega nasljeđa, to je bilo prirodno da bude izvedena i na ovom koncertu čiji se program obraća baštini kao izvoru.

• Što slijedi nakon ovog koncerta? Da li ćete nam možda prezentovati operu, ili neko drugo vokalno-instrumentalno djelo većeg obima?

– Radim na dvije kompozicije za soliste i simfonijski orkestar, vjerujem da će partiture biti gotove u narednim mjesecima.