Promovisan novi rukopis Zorana P. Boškovića u Bijelom Polju

„U ovom vremenu koje nas melje, knjige su teretane budućnosti – teretane za mozak.“ Ova snažna metafora autora Zorana P. Boškovića, koja pogađa samu srž savremenog trenutka, obilježila je književno veče u Bijelom Polju, gdje je u prepunoj velikoj sali Centra za kulturu promovisan njegov novi rukopis pod nazivom „Jeste, rekao sam, jeste, pisao sam...“. Pred brojnom bjelopoljskom publikom predstavljeno je djelo koje sadrži 59 novinarskih tekstova, kolumni i eseja objavljivanih u renomiranim glasilima poput „Dana“, „Bjelopoljskih novina“, „Srpskih novina“, „Glasa Holmije“, „Odziva“ i „Književnog časopisa ZIN Daily“. O ovoj slojevitoj hronici jednog vremena, autorovom stilu i društvenom angažmanu nadahnuto su govorili prof. dr Savo Marković i profesor Edin Smailović.

Prof. dr Savo Marković je tokom svog izlaganja posebno osvijetlio autorovu beskompromisnu objektivnost i visoki moralni integritet, ocjenjujući članke kao vrijedan odraz stvarnosti koji s pravom može služiti kao istorijski izvor. Istakao je da se u mnoštvu tema izdvajaju dvije cjeline – prikazi odabranih pisaca i njihovih djela od Svetog Save do naših dana, te duboka analiza aktuelnog društveno-političkog ambijenta Crne Gore kroz ukupno 31 članak. Prema njegovim riječima, ovi tekstovi svjedoče o izuzetno širokom obrazovanju autora koje prevazilazi okvire pravnih normi. Marković je naglasio da Bošković nepogrešivo, manirom rasnog intelektualca, otkriva probleme, ukazuje na uzroke, žigoše posljedice i nudi racionalna rješenja stojeći čvrsto na tlu činjenica, pri čemu ne kritikuje radi kritike, već savjetuje donosioce odluka. Dodao je da autor ne uljepšava stvarnost čak ni onda kada je kao narodni poslanik i sam učestvovao u njenom kreiranju, zaključivši da je toliki nivo objektivnosti svojstven samo ljudima od moralnog i duhovnog integriteta.

U sličnom tonu nastavio je i profesor Edin Smailović, koji je Boškovića opisao kao atipičnu političku i intelektualnu ličnost koja je, uprkos javnim funkcijama poslanika i odbornika, ostala nepokolebljivo dosljedna vrijednostima kulture, dijaloga i argumentacije, potpuno odbacujući populizam i ideološke podjele. Smailović je istakao da se rijetko ko tako uporno borio za položaj kulture u Bijelom Polju, te da je Bošković, što je danas rijetka pojava na širim prostorima, kulturu dijelio isključivo na ono što ona zaista jeste i što ne može biti, nikada ne zapadajući u zamku da mu bude blisko samo ono što je ideološki podobno. Govoreći o širem portretu autorove ličnosti, Smailović je naveo da nas kultura čini tolerantnijima i manje isključivima, a da je Bošković ponikao u jedinstvenom gradu u kojem se prepliću ezan i crkvena zvona, gdje ljudi lijepo pišu i još ljepše govore, što je, uz porodično nasljeđe koje obavezuje na poštenje i datu riječ, oblikovalo njegovu autentičnu pojavu.

Zahvaljujući publici na prisustvu, Zoran P. Bošković je istakao da je pisao iz srca i duše, upravo onako kako je uvijek mislio i govorio. Naglasio je da je sve to radio slušajući one poznate, univerzalne riječi kojima majke kroz istoriju savjetuju i opominju svoje sinove: „Nemoj sine govoriti krivo, ni po babu ni po stričevima, već po pravdi Boga istinoga. Nemoj sine ogriješiti dušu, bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogriješiti dušu!“. Objašnjavajući svoju misao o knjigama kao teretanama za mozak, autor je poručio da je u današnjem vremenu više nego ikada važno znati pročitati, napisati, pitati i razumjeti, odnosno preispitati informaciju i odgovorno koristiti riječ kako bi se činjenica razlikovala od obmane.

Kao poseban gest poštovanja prema bjelopoljskoj publici, Bošković je svim posjetiocima promocije poklonio po primjerak svoje knjige.

Cjelokupni ugođaj ove izuzetne kulturne večeri, koju je šarmantno vodila Slađana Bubanja Merdović, upotpunili su glumci Bjelopoljskog pozorišta Predrag Peđa Vukojević i Nela Terzić, koji su nadahnuto čitali odabrane tekstove i poeziju.