Reditelj igranog filma „Gospodar Oluje“ za "Dan": Obećanje može biti jače od svake sile

Nakon glamurozne holivudske premijere na Beverli Hilsu, od 9. aprila film je stigao i u crnogorske bioskope.

Tri stotine godina poslije Velikog potopa, svijet je razbijen na rasuta ostrva koja su trajno izložena pretnji ogromne, beskrajne Oluje. Jedinu nadu u sigurnost Ostrvljani vide u utvrđenoj gradskoj državi Argos – utočištu do kojeg se može stići jedino prolaskom kroz opasna iskušenja poznata kao Jahanje Oluje. Ipak, među njima opstaje prkosna struja onih koji vjeruju da pravo spasenje nije u Argosu, već s druge strane same Oluje“, stoji u sinopsisu ovog ostvarenja, koje je okupilo i nekoliko velikih glumačkih zvijezda: tu su James Cosmo (Game of Thrones), Caroline Goodall (Schindler‘s List), Marco Ilso (Vikings), Sara Sofie Boussnina (Dune: Sisterhood), uz regionalne zvijezde Gorana Bogdana i Sergeja Trifunovića, te glumicu u usponu Ivanu Dudić.

Scena iz filma

ФOTO: A GARDEN OF TITANS PRODUKCIJA

U susret bioskopskom životu filma, razgovarali smo sa rediteljem Zoranom Lisincem.

• Šta Vam je bila inspiracija za svijet Argosa koji vidimo u filmu?

– Inspiracija za svijet Argosa dolazila je iz više pravaca. Prije svega, dosta smo se oslanjali na grčku mitologiju i Homera… taj osjećaj epskog putovanja, sudbine i svijeta u kojem su ljudi u stalnom odnosu sa silama koje su veće od njih.

Ideja potopljenog svijeta sama po sebi nije nova, ali nas je zanimalo kako da u tom poznatom okviru pronađemo nešto što djeluje svježe i neočekivano. Tako je nastala ideja o hvatanju gromova i energiji koja pokreće brodove. To je bio naš način da spojimo naučnu fantastiku sa gotovo antičkim osjećajem svijeta.

Pored toga, inspirisani smo i energijom koju nosi anime… ta vrsta kreativne slobode i spremnosti da se ide u ekstrem, u „ludilo“, ali da to i dalje ima unutrašnju logiku i emociju.

• Publika od ovakvih ostvarenja često očekuje puku zabavu... Šta je Vama kao reditelju i scenaristi bilo bitno prilikom rada na Gospodaru Oluje?

– Mislim da se negdje između tih širokih kadrova, uzbudljivih akcionih sekvenci i atraktivnih pejzaža, zapravo krije jedna vrlo jednostavna, ali duboka priča o obećanju.

Jer to je pitanje – šta znači dati obećanje – drugoj osobi, ali i samom sebi. To je nešto što je, u suštini, nevidljivo, neopipljivo, a opet može da bude jače od bilo koje sile koju vidimo na ekranu.

Džejms Kozmo i Zoran Lisinac

ФOTO: A GARDEN OF TITANS PRODUKCIJA

Obećanje može biti potpuno neuništivo, a može da bude i jeftino, lako dato i još lakše prekršeno. Razlika je, zapravo, u nama i u tome koliko smo spremni da idemo daleko da ga održimo, da ga zaštitimo, čak i kada nas to košta.

Tako da, iako film na površini nudi spektakl i avanturu, ispod toga je vrlo lična i univerzalna tema – pitanje integriteta i izbora koje pravimo kada niko ne gleda.

• Koliko se rad na ovakvom filmu razlikovao od svega ostalog što ste radili u dosadašnjoj karijeri?

– Sama širina i obim poduhvata su bili najveći izazov. Snimanje na moru – i u moru, vjerovatno je najzahtevnije što možete da radite kao filmmaker, i fizički i logistički.

U takvim uslovima ništa nije pod vašom potpunom kontrolom… vrijeme, talasi, bezbijednost ekipe, tehnika… sve postaje dio izazova koji morate da rješavate u hodu.

Nije slučajno što mnogi reditelji, nakon što jednom snime film na vodi, odluče da se više nikada ne vraćaju tom okruženju. Posle ovog iskustva, potpuno razumijem zašto.

Priča o obećanju i internetu

ФOTO: A GARDEN OF TITANS PRODUKCIJA

• Sa druge strane, u kojim scenama ste najviše uživali, radeći na njima?

– U svim scenama na moru. (smijeh)

• Kako je bilo raditi sa popularnim holivudskim glumcima?

– Imali smo zaista sreće da niko od glumaca nije bio „primadona“, ni na setu ni van njega. Svi su pristupili projektu sa velikom dozom profesionalizma i posvećenosti.

To je posebno važno kod ovakvih produkcija, gdje su uslovi često zahtjevni – kada imate ekipu koja je fokusirana na rad, a ne na ego, cio proces postaje mnogo lakši.

• Budućim gledaocima će biti nezaobilazna poređenja sa holivudskim ostvarenjima ovog tipa: da li ste željeli da se odmaknete od takvog pristupa i šta je to što vidite kao Vaš specifičan doprinos žanru?

– Mislim da su poređenja sa holivudskim filmovima u ovom žanru potpuno prirodna, ali naš cilj nikada nije bio da ih kopiramo, već da ponudimo nešto drugačije.

Zato smo i počeli da razmišljamo o ovom filmu kao o djelu jednog novog, uslovno rečeno, „Calamari Sci-Fi“ pravca – svojevrsnog pandana špageti vesternima. Kao što su špageti vesterni uzeli američki žanr i reinterpretirali ga kroz evropski senzibilitet, tako smo i mi pokušali da sci-fi „prelomimo“ kroz naš pogled, naše lokacije i naš način pripovijedanja. Sa sve trubama i horovima, koje sam i sam komponovao.

Džejms Kozmo i Zoran Lisinac

ФOTO: A GARDEN OF TITANS PRODUKCIJA

To znači manje oslanjanja na čistu tehnologiju i spektakl, a više na atmosferu, mitologiju i likove. Svijet koji djeluje „prljavije“, opipljivije, i možda bliže nekoj drevnoj priči nego klasičnoj futurističkoj viziji.

U tom smislu, naš doprinos žanru je upravo ta perspektiva – pokušaj da se sci-fi vrati korjenima priče i mita, ali kroz jedan potpuno nov, vizuelno i tonalno specifičan okvir.

• Kada govorimo o regionalnoj saradnji, obično je u pitanju autorski film i kamernija produkcija. Da li je ovakav film možda nagovještaj i podstrek da se region ujedini i na polju komercijalnijeg i produkcijski ambicioznijeg filma?

– Pa bilo bi i dobro i pametno… da se prepozna potencijal i na osnovu uspjeha ovog filma dalje kroči u tom smjeru. Kapaciteta svakako ima.

Zoran Lisinac

ФOTO: A GARDEN OF TITANS PRODUKCIJA

• Šta možemo da očekujemo od Vas kao scenariste i reditelja u narednom periodu?

– Trenutno smo u produkciji serije „Ceca i Ljuba“, koja dalje širi i razvija univerzum Popadija. Paralelno s tim, u fazi smo pakovanja sljedećeg američkog filma… jedne prilično originalne MMA akcione drame.