<p>Rušimo zidove, otvorimo institucije kulture</p>

U Galeriji Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore počele pripreme za izložbu "Radnički pokret - Između nas" koja će biti otvorena u utorak, 28. januara

Ko se obreo juče oko podne u Galeriji Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore, a da nije bio prethodno pripremljen, pomislio bi da je u pitanju rekonstrukcija ovog izložbenog prostora. No, nije baš sasvim tako. Naime, uklanjanje zida od panela, u ovoj galeriji, označilo je pripreme za izložbu "Između nas" koja će biti otvorena u utorak, 28. januara u 19 časova u ovom prostoru. Izložba će trajati mjesec, a planirano je više različitih dešavanja. Autorke izložbe su likovna umjetnica Andrijana Gvozdenović i istoričarka umjetnosti Nela Gligorović, a kustoskinja je istoričarka umjetnosti Teodora Nikčević iz MSUCG. Ujedno, bila je ovo prilika da ozvaniče postojanje "Radničkog kluba" kao "platforme" - "grupe" koja pokreće i koja će raditi na ovoj izložbi, te da sebi i publici postave pitanje - kada u stvari počinje izložba, da li je to samo ceremonijalni čin svečanog otvaranja, koja je uloga i mjesto publike, ali i funkcija same umjetnosti?

Rušenje zida u Galeriji MSUCG može se shvatiti kao performans u kojem je pored autorki i kustoskinje aktivno participirala i publika. Odnosno, koja nije više nije bila samo posmatrač, već aktivni sudionik u kreiranju prostora za predstojeću izložbu. No, do rušenja zida išlo se u nekoliko pripremnih koraka, kroz koje je prisutne praktično vodila Gvozdenović, a čije razloge je pojasnila Gligorović podsjećajući na istorijat galerije - zgrade. Jer, na kraju rušenja zida opet smo dobili nekadašnji prozor - stakleni zid koji je i osmislila arhitektica Kana Radević kada je planirala zgradu za potrebe Leksikografskog zavoda Crne Gore koji nije zaživio u predviđenom kapacitetu, i čije "postojanje" je ukinutio 1991. godine iz političkih razloga, pojasnila je Gligorović.

Prozračan prostor koji nije samo u funkciji prezentacije

Pozadina rada i izložbe "Između nas", kaže kustoskinja Teodora Nikčević, zasniva se na marksističkim polazištima. Ali, te ideje se propituju kroz današnji, savremeni kontekst.

– Ova izložba je jedan prostor za dijalog, igru, da propitujmo naše društvene uloge i da ih razumijemo na drugačiji način. Odnosno, da granice tih uloga ne "zatežemo", već da ih učinimo "propustljivim", "poroznim", i zato se insistira na rušenju tog zida, a kako bismo dobili jedan prozračan prostor, jednu prozračnu galeriju koja nije zatvorena i koja nije samo u funkciji prezentabilnosti. Odnosno, razmjene relacija, jer svi će ponijeti različite utiske - rekla je Nikčević. Neće biti, kaže ona, nametnutih instrukcija, insistiraće se na relaciji, razvijanju sopstvenog odnosa prema onom što je u samom prostoru galerije.

Inače, kako je objasnila Gligorović, razmišljajući o postavci ove izložbe, opredijelile su se za prostor koji je kreirala Kana Radević, jer je ona promišljala prostor, čovjeka, arhitekturu, čovjeka u tom prostoru, arhitekturu ljudskih prostora, "kao i činjenicu da je ona javni prostor vidjela kao prostor gdje ja postaje mi". Ujedno, rekla je Gligorović, to im je bila osnova i za građenje njihovog "Radničkog kluba".

I nakon što je uklonjen zid od panela, svi su imali priliku da pročitaju i neonski natpis - "Za rad budućnosti" - rečenicu Mirka Kujačića, iz njegovog "Manifesta", iz 1932. godine, a čiji dio je i pročitan ovom prilikom, i u kojem poziva na prekid sa ovještalom umjetničkom tradicijom i praksama.

Gligorović je rekla i da ovo rušenje zida nije neka obijest ili neki vid radikalnog protesta, već su htjele da iskomentarišu kako autonomija umjetnosti, kao dominantna ideologija umjetnosti funkcioniše.

– Svi smo svjedoci toga da društvo i dalje umjetnost drži kao izolovanu disciplinu, a ne kao društveni podsistem, koji je nadodređen postojećim društvenim odnosima i organizacijama. Pod tim terminom autonomije, umjetnost je izolovana, izvan je totaliteta životnih aktivnosti, i razumije se samo kao polje talenta i dara - navela je Gligorović. Podsjetila je i na rad Brajana O'Doertija koji govori o ideologiji galerijskog prostora, odnosno "ideologiji bijele kocke", u kojem je umjetnost lišena konteksta i živi sopstveni samodovoljni život.

– Ono što mi želimo ovim gestom da pokažemo - jeste da otvorimo institucije kulture ka javnom prsotoru, da rušimo zidove, da otvaramo dijaloge sa lokalnom zajednicom, sa neposrednim znanjem, sa horizontalnim znanjem. I vidjećete, kroz aktivnosti "Radničkog kluba", biće ovo prostor jednakosti različitih znanja - rekla je Gligorović. Posebno ističe da će aktivirati publiku da ne bude više samo puki posmatrač.

Nadovezujući se na to Gvozdenović je istakla da ovim rušenjem zida, kao i neposrednim uključivanjem publike, pokazuju kako svi procesi rada, izložbene prakse ustanova kulture mogu da se "vježbaju", da se preispitaju neke ustaljene prakse.

Preuzmite našu aplikaciju