Kovačević za "Dan": Samo je jedan svoj kraj, i tu je kraj

Publika u barskom Zavičajnom muzeju imala je tokom oktobra priliku da pogleda posthumnu izložbu radova čuvenog američkog umjetnika, grafičara, dizajnera Miltona Glejzera (1929 - 2020) naslovljenu "Evo šta sam dosad naučio".

Izložba je realizovana zahvaljujući Muzeju savremene umjetnosti iz Banja Luke i Ambasade SAD u BiH, u okviru proslave 250 godina nezavisnosti SAD. Postavka je realizovana zahvaljujući i dizajneru Mirku Iliću koji živi u SAD, a koji je svojevremeno s Glejzerom objavio knjigu "The Design of Dissent". No, to nije jedina poveznica Glejzerovog rada s crnogorskom likovnom scenom. Naime, 2017. godine likovni umjetnik iz Crne Gore prof. Blažo Kovačević, koji od kraja 1990-ih živi i radi u SAD, bio je kustos, dizajner i autor kataloga Glejzerove izložbe u galeriji Muzeja umjetnosti Univerziteta Bingemton (Binghamton) u državi Njujork. Izložba je bila naslovljena "Milton Glejzer: Modulisane šare". To su bili eksperimentalni radovi koji su se igrali percepcijom - pejzaži i portreti kojima odaje počast Sezanu, Tuluz-Lotreku i Klimtu. Glejzer se tada predstavio i projektom "Pjero", u kojem akvarelima i crtežima slobodno tumači detalje slika i fresaka italijanskog renesansnog majstora Pjera dela Frančeske. Na preporuku Mirka Ilića Glejzer je tom muzeju tada poklonio dvije serije od po šest digitalnih printova.

– Dvije Glejzerove izložbe, razdvojene gotovo deceniju, pokazuju dva lica istog autora. Jedno je dizajner čiji su plakati obilježili javni prostor druge polovine 20. vijeka. Drugo je umjetnik koji je i u poznim godinama eksperimentisao i vodio dijalog sa starim majstorima. Kako sugeriše i naziv barske izložbe, Glejzer nikada nije prestao da uči - kaže prof. Kovačević za "Dan".

Dodajmo, Kovačević je sada vanredni profesor umjetnosti i dizajna na Univerzitetu Delaver. A, da kao profesor i umjetnik nije odvojen od konkretnih projekata, ljubiteljima rokenrola biće zanimljiv podatak da je Kovačević dizajnirao omot albuma "Ustani Slaj Stoune, Srbija te zove" beogradske grupe "Deca loših muzičara". Album je objavljen u aprilu 2025. za izdavačku kuću Midget Unit Records, digitalno i na vinilu. To je prvi album benda poslije 20 godina pauze.

• Kako je došlo do Vaše saradnje sa Mirkom Ilićem, Glejzerovim saradnikom, a koji je uveliko zaslužan što je i crnogorska publika u Baru tokom oktobra imala priliku da vidi Glejzerova djela?

– Mirka sam upoznao početkom 2000-ih u Njujorku, na jednoj izložbi u galeriji Location One. Na Univerzitetu Bingemton radio sam kao profesor i koordinator za grafički dizajn, a kad sam počeo da radim u njihovom muzeju kao umjetnički direktor i gostujući kustos, palo mi je na pamet da muzeji tada rijetko priređuju izložbe grafičkih dizajnera. Htio sam da pokažem figure koje su obilježile taj period, a ko bi to umijeće bolje pokazao od Mirka? Pozvao sam ga da izlaže, a kasnije na njegovu preporuku Glejzer je za naš muzej stvorio "Modulisane šare", a zatim su i drugi, poput Sejmura Čvasta, Glejzerovog saradnika, željeli da izlažu kod nas. Taj zanimljivi period nažalost je prekinuo kovid. Sa Mirkom i danas sarađujem. Na Univerzitetu Delaver nedavno je priređena njegova izložba plakata koje je napravio za Jugoslovensko dramsko pozorište, a prošlog ljeta u Herceg Novom ostvarili smo antologijsku putujuću izložbu "Tolerancija", čiji je on idejni tvorac a koja okuplja dizajnere i ilustratore iz cijelog svijeta i uvijek testira toleranciju sredine u kojoj se prikazuje.

Izazov je bio prenijeti šaru sa lista papira u prostor

• Da li ste imali priliku da lično upoznate Glejzera, tvorca čuvenog znaka "I️️ love NY"? Što Vam je tada bilo najizazovnije uraditi, a s obzirom na monumentalnost Glejzerovih djela – printova koji su tada prikazani?

– Da, imao sam priliku i čast da Miltona Glejzera upoznam u njegovom studiju u Njujorku. Upoznao nas je Mirko Ilić, koji je u istoj zgradi imao svoj studio. Milton je obilježio jedan period u istoriji dizajna, a kroz pedagoški rad na Školi vizuelnih umjetnosti (School of Visual Arts) uticao je na generacije mladih dizajnera. Izložba nije bila retrospektiva. "Modulisane šare" su nova djela, dvije serije od po šest digitalnih printova, koje je Glejzer napravio i poklonio našem muzeju: eksperimenti sa šarama i percepcijom, omaž Sezanu, Tuluz-Lotreku i Klimtu. Monumentalnost je bila moja kustoska odluka: većinu radova odštampao sam u velikom formatu, preko čitavih zidova, tako da je posjetilac bio okružen slikom. Izazov je bio prenijeti šaru sa lista papira u prostor, a da ne izgubi ništa od svoje ljepote. Određenu retrospektivnu notu imao je "Projekat Pjero", Glejzerovi akvareli i crteži inspirisani Pjerom dela Frančeskom.

• Vi učestvujete u obilježavanju jubileja kojem pripada i izložba u Baru. Vaši radovi iz serije "LEGO Immigration Series" uvršteni su u kolektivnu izložbu "Naše sunce izlazi – naše sunce zalazi" (Our Sun Is Rising – Our Sun Is Setting) u Delaver muzeju savremene umjetnosti u Vilmingtonu. Recite nam malo više o tome.

– Izložba je dio programa kojim država Delaver obilježava 250. godišnjicu Sjedinjenih Država i traje do 3. januara 2027. To je žirirana izložba umjetnika koji žive i rade u Delaveru. Naslov se poziva na Bendžamina Frenklina, koji se 1787, nakon potpisivanja Ustava, pitao da li sunce urezano na naslonu Vašingtonove stolice izlazi ili zalazi. Isto pitanje izložba postavlja današnjoj Americi. Moja tri rada, "Granični zid", "Prelazak rijeke" i "Protest", odgovaraju iz ugla migracija: ko ulazi u američku priču, a ko ostaje s druge strane zida.

Zašto pristajemo na selfi

• Uskoro ćete se predstaviti samostalnom izložbom "Selfi", gdje ste i dalje vjerni Vašem eksperimentu vezanom za rendgen – skener. Ovaj put ćete omogućiti da se ljudi "skeniraju" i da "vide sebe iznutra". Ali, i da drugi vide njihovu unutrašnjost. Što je to što mi sami propuštamo da uvidimo u i o sebi samima? Kakvi su nam to skeneri potrebni da bismo se spoznali? Što da radimo ako nam se spoznaja o nama samima ne dopadne?

– ""Selfi: arhitektura unutrašnjosti i biopolitika portala" (Selfie: The Architecture of Interiority and the Biopolitics of the Portal) se otvara u ljeto 2027. u muzeju The Delawere Contemporary, a kustoskinja je dr Jovana Stokić. U središtu je sertifikovani skener koji snima cijelo tijelo uz ultra nisku dozu rendgenskog zračenja. Posjetioci koji to izaberu biće skenirani, a tako dobijeni snimci postaju projekcije velikog formata i odštampane slike u prirodnoj veličini.

"Selfi " ukazuje na samospoznaju, ali i na gubitak privatnosti. To je najpopularniji autoportret digitalnog doba i pravimo ga dobrovoljno, kao što ćemo dobrovoljno stati da se skeniramo. Pitanje je koliko sebe, često nesvjesno, dajemo sistemima koji nas posmatraju. Najvažniji skeneri nijesu u galeriji, već oni koje više i ne primjećujemo. A ako nam se ne dopadne ono što se na njima vidi, prvo pitanje je: kome smo sve to dali na uvid i zašto?

• Otkud ideja da se baš Lego kockicama izrazite vezano za temu imigracija, ovom za Sjevernu i Centralnu Ameriku uvijek važnu i aktuelnu temu. Iako, posljednjih decenija tema je globalno prisutna. I sami ste imigrant u SAD. Zašto je bila potrebna "konstruktivnost" dječije igre u ovako teškoj temi?

– Ideja je nastala u igri sa mojim sinovima, Maksimom i Tokom, s kojima sam setove i pravio. LEGO je univerzalni jezik djetinjstva: kocke, uputstvo, sklapanje, kutija sa sjajnom fotografijom. Kad u tu formu stavite granični zid, splav s migrantima ili trgovinu ljudima, nastaje nelagodnost koju je teško ignorisati. Kutije namjerno oponašaju originalno pakovanje, jer me zanima šta se dešava kad tragediju "upakujete" kao proizvod. O tome sam govorio nedavno na akademskoj konferenciji SECAC u Vinston-Salemu, gdje je rad uvršten i u žiriranu izložbu. I sam sam imigrant: u Ameriku sam došao 1998. da studiram na Pensilvanijskoj akademiji lijepih umjetnosti. Te godine su bile samo po sebi vrlo teške jer smo tada u ovom društvu viđeni i tretirani kao opasnost. Cijela serija biće izložena početkom 2027. u galeriji Spruens Univerziteta Arkadija u Pensilvaniji.

• Kada ćemo Vaše radove ponovo vidjeti u Crnoj Gori? Otkad nijeste ovdje izlagali?

– Posljednji put sam u Crnoj Gori samostalno izlagao u ljeto 2025, ranije slike iz ciklusa "Hibridi" u Kulturnom centru u Kotoru. Preko ULUCG-a (Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore) izlažem kad god mogu i pratim njihove konkurse. Uskoro ću na izložbi "Internacionalna grafika malog formata – Crna Gora 2026" predstaviti novi rad, urađen tehnikom dimenzione štampe. Ipak, u našoj struci postoji i onaj momenat: daleko od očiju… U stručnoj literaturi u Crnoj Gori moj rad se rijetko pominje; prave se presjeci savremene scene, stvaraju se muzejske kolekcije ali me se rijetko ko sjeti. "Selfi" je nastao kao koncept još 2007. Sa tim radom konkurisao sam redovno, jer mislim da bi se odlično uklopio u crnogorsku postavku na Venecijanskom bijenalu, bez uspjeha. Često pomislim da ne vrijedi izlagati u svom kraju, a onda se sjetim: samo je jedan svoj kraj, i tu je kraj.

Preuzmite našu aplikaciju