<p>"Sumnjivo lice" pronađe način da bude uvijek aktuelno</p>

Međunarodni festival pozorišne režije "Jagoš Marković" završen je sinoć izvođenjem predstave za djecu "Čarobnjak iz Oza" podgoričkog Gradskog pozorište. Veče ranije u KIC "Budo Tomović" izvedena je predstava "Sumnjivo lice" Narodnog pozorišta iz Sombora

Predstava "Sumnjivo lice" u režiji Jagoša Markovića (1966–2023) po tekstu Branislava Nušića, produkcija Narodnog pozorišta iz Sombora, izvedena je u Podgorici, pretposljednje večeri prvog Međunarodnog festivala pozorišne režije koja nosi ime ovog reditelja, a koji organizuje Gradsko pozorište Podgorica. Dan ranije odigrana je i u "Zetskom domu" na Cetinju.

Ovaj komad je već 27 godina na repertoaru somborskog pozorišta. No, njena vrijednost nije samo u njenoj dugovjekosti. Vrijednost je u onome što je Marković znalački iznio pred publiku, a što je Nušić još davne 1887. godine jednako maestralno napisao. Inače, ovaj tekst je nekadašnja obavezna lektira, a prvi put je na scenu postavljen 1923. godine.

Radnja je bazirana na našem balkanskom mentalitetu i pred publiku se donosi priča o korumpiranoj vlasti, nepotizmu, sporosti pravde i prava, o ljudima koji s obzirom na obrazovanje ne zaslužuju pozicije koje zauzimaju. Pritom, ne libe se ničega kada je u pitanju uspjeh i "održavanje u stolici", i zato im je uvijek potrebno neko "sumljivo" lice, kako kaže glavni lik Jerotije, neko ko ugrožava državu i njen poredak. Po mogućnosti mlad, s revolucionarnim idejama, što god to značilo. Sakrivajući se iza tradicije, u najširem značenju te riječu, iskrivljujući i koristeći se njome na način kako odgovara njihovim ličnim interesima.

I tu Nušićevu satiru o srpskom društvu s kraja 19. i početkom 20. vijeka, Jagoš Marković je pretvorio u jedan pozorišni kalambur, sjajnu crnohumornu komediju, a s obzirom na kraj moglo bi se reći - "komad s igranjem, pjevanjem i pucanjem".

Glumac Srđan Aleksić, koji igra lik policijskog činovnika Žike, kaže da je sva posebnost ovog festivala sadržana u činjenici da je posvećen Jagošu Markoviću, reditelju kojeg su svi koji su ikad radili s njim, prosto obožavali. Ističe i da su svi puni emocija, a dodatno i ponosni, jer je "Sumnjivo lice" najstarija Jagoševa živa predstava uopšte. A, od premijere 1998. godine igraju je bez prekida.

– Ne bih želio da upotrebim nikakvu patetičnu riječ, ali prosto, Jagoš i Sombor je bila ljubav na prvi pogled. On je u Somboru napravio i čuvenu predstavu "Kate Kapuralice", kojoj je osigurano mjesto u istoriji teatra sa ovih prostora, kao i još neke predstave - kaže Aleksić, potcrtavajući da je veliko zadovoljstvo i velika čast bila igrati pred divnom podgoričkom publikom. Dugovječnost predstave, kaže on, treba tražiti i u genijalnosti Nušićevog teksta, književne klasike. Takvi tekstovi prosto pronađu nove načine da budu aktuelni.

– Drugi dio, nažalost, pripada nama, koji 100 godina i više jednostavno ne umijemo da organizujemo društvo u kome živimo, koje bi bilo prosto na zadovoljstvo građana te zemlje. I sve anomalije koje su postojale onda, nažalost, na svoj način i vrlo modernizovane, a često i hipertrofirane, postoje i danas. Tako da i taj dio potpada pod aktuelizaciju ovog komada, jer korupcija, nepotizam, ljudi na odgovornim mjestima, kojima to ni po znanju, ni po kvalitetu ne pripada, baš je zemlja u kojoj živim puna toga - kaže Aleksić.

Jagoš je Jagoš

Glumac David Tasić Daf, kaže za sebe da je već 100 godina prvak Narodnog pozorišta u Somboru, i da su on i Mira Banjac jedini vojvođanski glumci koji imaju nacionalne penzije, a još uvijek aktivno glume. Ujedno, on je i najstariji aktivni glumac u Srbiji. Smatra da je bila privilegija raditi s Jagošem, jer je on apsolutno spadao u sam vrh rediteljski. Bio je nevjerovatan reditelj, nevjerovatno maštovit, divan čovjek, kaže Tasić, ističući da su sve njegove predstave bile istinski hitovi. "Jagoš je reditelj koji je nažalost kratko radio, ali je ostavio neizbrisiv trag u rediteljskom opusu naše zemlje", ističe Tasić.

– Rad sa Jagošem je bio nevjerovatan. Prvo, nije bio naporan, nije davio, on je bio nevjerovatno maštovit. Svaka proba je bila milina jedna. Znate, imate probe gdje ideš ko na robiju, i misliš hoće li da završi već jednom. Sa Jagošem ti je krivo kad završi proba. Jagoš je Jagoš - navodi Tasić

Glumac Saša Torlaković maestralno je utjelovio lik Jerotija, navodeći da i nakon 27 godina osjeća isto zadovoljstvo igrajući ovaj lik. Naročito zbog činjenice da su u predstavu uskočili i neki mladi glumci što je osvježilo predstavu i donijelo novu energiju. "Svima nama prija da igramo ovu predstavu, bez obzira što je zahtjevna, jer, sve Jagoševe predstave su vrlo zahtjevne, u svakom smislu", kaže Torlaković.

– Uvijek kad pomislim na njega, a pomislim često, jeste ta energija i silovitost s kojom je on ulazio u rad, njegova priprema za neku predstavu. Sticajem okolnosti bio sam i prisutan nekoliko puta, prije samog početka rada, oko dogovora i slično, i to je bilo do te mjere uzbudljivo, a opet iscrpljujuće, da jednostavno neki organizam normalan, teško da bi sve to izdržao, tu silinu, snagu, maštu koja se prelivala na glumce. Evo, reći ću vam i kuriozitet. Mi smo ovu predstavu napravili za 18 proba. Šta to govori? Da je Jagoš bio jako dobro spreman i pripremio teren da kad dođe da napravi predstavu za 18 proba. To nije ni 18 dana, to je manje. I nešto što je utisak, a to su vjerovatno i drugi rekli kolege koji igraju u njegovim predstavama, da su njegove predstave dugovječne, da se igraju - ističe Torlaković. "Jer, kad publika čuje da se igra Jagoševa predstava, oni hrle u pozorište. I to je nešto što nam je ostavio, a na nama je da sad to očuvamo što duže i da igramo dok god možemo. To je i obaveza", naglasio je Torlaković.

Preuzmite našu aplikaciju