Svjedoci, a ne učesnici sopstvenog života

Istoimena nagrada - "Short Cinema Awarads" biće dodijeljena 12. aprila u Njujorku.

Kako navodi Bjelanović nominacija za nagradu na ovom prestižnom festivalu u Njujorku ga je obradovala i iznenadila.

– Nominacija me obradovala zbog toga što je došla ne samo kao potvrda kvaliteta mog rada, već i kao svjedočenje o nepristrasnosti i širini tumačenja filmskih iskaza od strane američkog žirija. "Glisando sna" vjerujem da je snažna priča i osjećam zadovoljstvo što je nominovana za nagradu. Ishod 12. aprila dočekaću mirno. Ako budem nagrađen - to će biti dodatni podsticaj; ako ne, i sama nominacija za mene ima punu vrijednost - navodi Bjelanović u razgovoru za "Dan".

Scenario za kratki film, kaže Bjelanović, nastao je na molbu njegove prijateljice Nataša Kovač Martinović. Na početku, kaže on, poslao joj je priču o dvije žene iz ruralne sredine.

– "Dobro ti je to", ohrabrila me je, "ali zašto ne bi bile intelektualke?" Taj naizgled slučajan razgovor doveo je do nastanka "Glisanda sna", a Nataša je, i bez namjere da to bude, bila važan oslonac u nastajanju tog djela - kaže Bjelanović.

Napominje da se scenario - priča bavi suštinom ljudskog života.

– Ovo djelo se bavi prolaznošću života, koji često prođe pred našim očima tako da smo više svjedoci nego učesnici sopstvenog postojanja. Naravno, priča je složenija. U društvima u kojima dominiraju partijski interesi, ljudi često žive tuđe živote, ili ostaju potcijenjeni, ili se nalaze na pozicijama koje ničim ne opravdavaju. Pri tome je tragedija nezasluženo povlašćenih često veća nego tragedija odbačenih. Kada se suoče sa krajem svojih uloga i prazninom koja ostaje, to može biti jedno od najtežih ljudskih stanja - navodi Bjelanović.

Pojašnjava i zašto ga je iznenadila nominacija njegovog scenarija za njujorški festival.

– Konkretno, riječ je o tome da je moja dramaturgija poprilično udaljena od američke filmske škole u kojoj protagonista ima jasan zadatak, prepreke, aktivno djeluje i transformiše i sebe i svijet oko sebe. Nasuprot tome, dramaturški postupak kojim gradim konstrukciju djela bliži je liniji Tarkovskog (duhovna odsutnost), Antonionija (emotivna praznina) i Bele Tara (egzistencijalna praznina). Moji junaci trpe stanja u svijetu koji se raspada. Zato sam imao izvjesnu bojazan kako će američki žiri reagovati na moj tekst. Ispostavilo se da je to strahovanje bilo neutemeljeno - ističe Bjelanović, a nama ostaje da mu poželimo uspjeh.