Umjetnost je traganje za istinom

Na repertoaru debitantskog solističkog koncerta Lucije Ulićević bila su djela J.S. Baha - Preludijum i fuga br. 20 u A-molu WTC2, L. van Betovena - Sonata br.26 op. 81a u Es -duru "Les Adieux", Tri intermeca op. 117 od J. Bramsa i "Canzona Serenata" iz ciklusa "Zaboravljene melodije" op. 38 br. 6 Nikolaja Metnera. Publika je imala priliku da uživa u djelima iz različitih epoha, ali, koje je sve povezala interpretativna osjećajnost mlade pijanistkinje izražena kroz fino nijansiranje i praćenje melodijskih fraza. Takođe, valja spomenuti i ujednačenost interpretacije od početka do kraja, bez oscilacija koje se mogu desiti prilikom izbora djela iz različitih perioda. Pritom, ne gubeći ništa od mladalačkog pristupa muzici.

Trema je postojala, kao i pred svaki nastup, kazala nam je Lucija Ulićević nakon koncerta. No, dodaje ona, to je pozitivna trema proizašla iz odgovornosti prema publici i prema muzici, djelima koja izvodi, kompozitorima i prema samom instrumentu, klaviru.

Na pitanje zašto je odlučila da se predstavi djelima koja se smatraju klasičnim klavirskim repertoarom, mlada pijanistkinja kaže da se opredijelila za djela ovih kompozitora jer su suštinski slična.

– Ova djela i kompozitore mogu posmatrati kao jedan svijet, gdje Bah za mene predstavlja molitvu, Betoven borbu, a Brams je moja potraga za istinom, i na kraju Metner, kao nešto što je mome srcu najbliže i gdje se krije istina o meni, a koju još nisam sasvim spoznala - kaže Ulićević. Napominje i da su po njoj Brams i Metner najbliže njenom shvaćanju traganja za istinom o sebi.

– Svirajući, mi kroz ta djela ne saznajemo mnogo samo o kompozitorima već i o sebi - ističe Ulićević. Dodaje i da ovim djelima, kao i muzici uopšte, više pristupa s duhovne strane.

Zanimalo nas je koliko je po njoj period romantizma u stvari pitanje dubokih traganja i duhovnih borbi, a što se očituje i kroz neke harmonske sklopove i njihovo povezivanje koje se dotad u istoriji muzike nisu čuli.

– Mislim da je romantizam jedan od najpopularnijih pravaca i zato što nam je vremenski najbliži. Na primjer, 20. vijek iako ima mnogo novih harmonija, možda i nije tako prihvaćen, jer možda te harmonije i melodije i nisu tako prijatne za slušanje, i onda se često ispusti iz vida koncepcija čitavog djela. A, romantizam ima sve, u njemu se sklapa sve najbolje od onog što je bilo ranije sa onim što će doći nakon njega u 20. vijeku. Ima balans, a koji je pritom omogućio i slobodu kompozitorima, odnosno potragu za istinom. Uostalom, svaki umjetnik je tragao i traga za istinom o sebi i svijetu - kaže Ulićević, napominjući da i ona sama još uvijek traga za mnogim odgovorima i istinama.

Pijanistkinja napominje da će se ovim koncertom možda predstaviti publici u Baru.