Umjetnost u 21. vijeku nema luksuz da bude nevina

Zbirka poezije "Mesarske nježnosti" Andrije Radovića nakon Bijelog Polja promovisana je u KIC "Budo Tomović". O knjizi, koja je Radoviću prošle godine donijela nagradu Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina, sa autorom je razgovarala pjesnikinja Barbara Delać.

Govoreći o naslovu, Radović ističe da je sljubio dva nespojiva semantička polja, i da ga je taj banalni oksimoron povukao da istražuje, što ga je dovelo do slike tijela i duše.

– Moja ideja je bila pokazati da je i ovaj svijet posvuda klanica i mesara, što je vidljivo ako uzmemo aspekt ratova u ovom svijetu danas i što se dešava s ljudskim tijelom, a onda, i sve druge aspekte, i da je zapravo pronaći nježnost u mesari, u ovakvom svijetu, podvig - kaže Radović. Naglašava i da je pokušao da pokaže čovjekovu transformaciju, i duhovnu i tjelesnu. O tome konkretno govori i pjesma "Metamorfozis", koju je pročitao publici pored još nekoliko pjesama iz sva tri ciklusa knjige.

Pritom, zbirka, navodi Radović, ne bavi se konkretnim događajima u svijetu, iako referiše na njih. Za razliku od prvog, u drugom ciklusu direktno referiše na Bibliju, a u trećem na umjetnike i njihove djela koja se danas smatraju nezaobilaznim u istoriji umjetnosti.

Радовић и Делаћ

-ФОТО: ЖИВАНА ЈАЊУШЕВИЋ

Zanimljivo je da kaže da je mesar kod njega demijurg, jer on je taj koji pravi rez.

– Mesar je gospodar mesa, gospodar vremena, koji u toj hladnjači gdje sve stoji, kao umjetnik razdvaja dijelove stvarnosti, uzima ih, segmentiše i od njih "pravi umjetnost". On je demijurg i kao jedini živi čovjek u tom prostoru - napominje Radović. Pojasnio je i motiv hladanjače, kao "mjesta vječnosti", u kome sve stoji zamrznuto, gdje vrijeme ne teče na uobičajen način, a kojim upravlja mesar određujući sudbinu onoga što je u tom prostoru zaustavljeno - zaleđeno.

Pojasnio je i zašto mu je zanimljiv biblijski kanon, kao i neki filozofski tekstovi. Jer, to su tekstovi koji oblikuju naš svjetonazor.

– Htio sam da referiram nešto svima nama poznato i da pokažem da ta mesarska logika može da funkcioniše i u tom kosmosu. I u prvom ciklusu postoje mnoge starozavjetne reference. Suštinski, ko je pažljivo čitao Bibliju, može da vidi da je ona puna zločina i krvi. Stari zavjet može da se opiše ukratko kao istorija zločina na svijetu, od bratoubistva do svega ostalog što možemo da pročitamo. I nisam tu ništa novo izmislio - kaže Radović, dodajući da je namjerno izokrenuo neke "formule".

Govoreći o trećem ciklusu, Radović ističe da umjetnost nikada, a pogotovo danas u 21. vijeku, "nema luksuz da bude nevina". Jer, smatra, svaki umjetnik, uronjen je u stvarnost koja ga okružuje, i mora na nju reagovati, poželjno (auto)ironijski.