(VIDEO) Minja Marđonović u emisiji Optimista: Feminizam nije profesija već lični, politički i ideološki stav

Rođena u Mostaru, odrasla između Bara i Beograda, Minja Marđonović svoj identitet ne vezuje za samo jedno mjesto. Za sebe kaže da je i „beogradska Crnogorka“ i „crnogorska Beograđanka“, sa snažnim hercegovačkim korijenima, mediteranskim duhom i beogradskim asfaltom koji ju je, kako kaže, naučio da bude ozbiljan mangup.

Još od školskih dana znala je da njen život neće izgledati kao klasičan posao od devet do pet. Nije željela samo da izvršava zadatke niti da ih nameće drugima, već da bude „solo igračica“ i da kroz život traži sopstveni put, čak i kada taj put vodi kroz brojne lavirinte.

Minja je, kako kaže, još kao djevojčica osjećala da ne može pasivno da postoji i da mora da učestvuje u svijetu oko sebe, posebno kada prepozna nepravdu.

Za nju obrazovanje nije samo diploma i završen fakultet. Za nju obrazovanje znači naučiti da čitamo, učimo, razmišljamo i, možda najvažnije, da ništa što nam je ponuđeno ne prihvatamo zdravo za gotovo.

Jedna od velikih tema kojom se bavi u svom stvaralaštvu jeste ljubav. U Optimisti otkriva zašto je odlučila da ljubav posmatra ne samo kao privatnu emociju već i kao društvenu, istorijsku i političku kategoriju? Ali i odgovara može li čovjek uopšte da razumije život ako makar ne pokuša da razumije ljubav?

Minja je Sandi i Nemanji govorila i o feminizmu, iako odbija da ga prihvati kao etiketu ili zanimanje. „Feministkinja“ nije njena profesija, kaže, već lični, politički i ideološki stav koji joj je dao mogućnost da preispituje društvo, ali i samu sebe, način na koji je odgajana i vrijednosti koje je naslijedila.

Kako kaže, suština feminizma je mnogo šira i počinje od borbe žena da budu ravnopravne učesnice društva.

Za nju je nasilje jedan od najočiglednijih pokazatelja koliko posla još imamo i koliko je važno da žene danas imaju hrabrost da javno govore o iskustvima o kojima se do prije samo nekoliko godina gotovo ćutalo.

Uprkos često suprotstavljenim stavovima muškaraca i žena, Minja ne vjeruje u rat polova. Naprotiv, vjeruje u simbiozu – odnos u kojem postoji „ja tebi, ti meni, mi nama“, sve dok jedno ne ugrožava, ponižava ili potire drugo.

Dotakla se i slobode koja za nju nije mogućnost da čovjek radi baš sve što poželi.

- Prava sloboda počinje onda kada znaš da mnogo toga možeš, ali svjesno biraš šta ćeš i na koji način učiniti - pojasnila je.

O toj slobodi govori i kroz svoje književne junakinje. Prvi roman „Jefimija, žena koja čeka“ napisala je tokom višemjesečnog boravka na Baliju, a iza priče stoji i snažno iskustvo ženskog prijateljstva i sestrinske ljubavi.

Jefimija je, kaže, spoj brojnih žena i različitih djelova nje same – žena koju je željela da izgradi kao slobodnu, divlju i dovoljno hrabru da ne govori samo o svojim uvjerenjima, već da ih zaista živi.

Kako Minja govori o identitetu i pripadanju, ljubavi i braku, feminizmu i patrijarhatu, muškarcima i ženama, obrazovanju, nasilju, književnosti i slobodi – otvoreno i bez izbjegavanja teških pitanja poslušajte u emisiji „Optimista“ koja je emituje na Jutjub kanalu Dnevnih novina Dan i portala Dan.