Zadatak teatra je probuditi, nadahnuti i osvijestiti gledaoca

Domaća predstava "Krevet od lišća" (produkcija KIC "Budo Tomović", Bunt Scene i Pigmalion d.o.o.), po tekstu Katarine Nikolić u režiji Sandre Vujović otvorila je XI Manifestaciju kamernih dramskih ostvarenja – MAKADO u organizaciji Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović"

Glumci Milica Kekić, Mirjana Spaić i Đorđije Tatić donijeli su na scenu Dodest priču o savremenom čovjeku, i savremenom ljubavnom trouglu. No, "Krevet od lišća" je i priča o dubokim ličnim preispitivanjima, otkrivanju raznih identitetskih slojeva ličnosti, vještačkoj inteligenciji, o svijetu koji je tehničko-tehnološki savršen, ali emotivno prazan.

Zadatak teatra je probuditi, nadahnuti i osvijestiti gledaoca

Сцена из представе "Кревет од лишћа"

-КИЦ БУДО ТОМОВИЋ

Pred izvođenje komada publici su se obratile Elida Korać i v.d. direktorice podgoričkog KIC-a mr Marijana Zečević, koja je i ozvaničila početak manifestacije takmičarskog karaktera.

Šest predstava i tročlani žiri

U takmičarskom programu ovogodišnjeg MAKADO-a naći će se šest žanrovski raznovrsnih predstava iz Crne Gore i regiona: "Krevet od lišća", "Zagonetne varijacije", "Fetišist", "Najbolji čovjek na svijetu", "Džepovi puni kamenja" i "Maske". Festivalski program zaokružiće predstava "Kako postati žena kojoj se sve prašta", koja će biti izvedena posljednje večeri, u čast ovogodišnjih laureata.

O nagradama "Sat kula" za najbolju predstavu, najbolju mušku i žensku ulogu, kao i za bravuru, odlučivaće stručni žiri u sastavu: Davor Dragojević, predsjednik, Jelena Nenezić i Jelena Kontić Lakićević.

Prateći segment festivala čini foto-dokumentarna izložba "10 godina = MAKADO".

Елида Кораћ

-ФОТО: ЛАЗАР РУЖИЋ

Ističući značaj kontinuiteta MAKADO-a Zečević je navela i da manifestacija posvećena kamernom pozorišnom izrazu njeguje i neposredan susret umjetnika i publike. Osvrćući se na razvoj pozorišne umjetnosti, od Aristotelovog razumijevanja teatra kao prostora emocionalnog pročišćenja do savremenih pristupa, koji podstiču kritičko promišljanje stvarnosti, Zečević je ukazala na trajnu potrebu pozorišta da istovremeno pokreće osjećanja i mišljenje.

Govoreći o različitim filozofskim i umjetničkim shvatanjima pozorišta, podsjetila je na Brehtov poziv na kritičko promišljanje, Artoovu ideju teatra koji snažno djeluje na gledaoca, kao i na Šekspirovo razumijevanje igre kao prostora preispitivanja ljubavi, moći i društvenih konvencija.

– U 20. vijeku Bertolt Breht, filozof i dramski pisac, za razliku od Aristotela i njegove katarze uvodi takozvani efekat otuđenja po kojem publika ne treba da saosjeća, već da kritički razmišlja. Antonin Arto, tvorac pozorišta okrutnosti ide još dalje od Brehta. Po njemu teatar treba da potrese gledaoca, djeluje fizički i emocionalno, razbije racionalne barijere. Kako se društvo mijenjalo, mijenjala se i uloga teatra. Renesansa i klasicizam zadržavaju Aristotelova pravila. Savremeni teatar spaja oba principa, koristi emociju, Aristotel, ali i distancu tipičnu za Brehta - kaže Zečević. Danas, dodaje ona, društvene mreže stvaraju iluziju stvarnosti, mediji proizvode emocije. Publika, pak, prezasićena je tom vrstom sadržaja, ali joj ipak podliježe, napominje Zečević..

Маријана Зечевић

-ФОТО: ЛАЗАР РУЖИЋ

– Uloga teatra je da probudi gledaoca, da ga osvijesti i nadahne, da ga vrati izvoru i sebi kao emocionalnom i racionalnom biću. Stoga možemo reći da se razvoj teatra od Aristotela do danas kreće od osjećanja preko mišljenja do odgovornosti. Otuda imamo po Aristotelu teatar da razumijemo sebe, Brehtov teatar da razumijemo društvo, savremenu scenu - teatar da preispitamo stvarnost - kaže Zečević, napominjući da je još Šiler istakao da nagon za igrom usklađuje dvije strane ljudske prirode - emociju i razum.

– Zato, kroz šest predstava ovogodišnjeg MAKADO-a, spoznaćemo sve te odlike koje su uticale na savremeni teatar i ono što ga danas čini i odlikuje - poručila je Zečević.

Preuzmite našu aplikaciju