Život je velika pozornica, a ritam njena suština

Komemoracija povodom smrti Boža Koprivice, književnika, dramaturga, esejiste, kolumniste, i počasnog člana Crnogorskog narodnog pozorišta održana je danas u ovom teatru

Dramaturg i književnik, esejista, Božo Koprivica rođen je u Nikšiću 1950. godine, a preminuo je 20. marta 2026. u Beogradu u 76. godini.

Kako je istakla glumica Ana Vujošević, Koprivica je spadao u red ljudi čiji se život ne može ispričati hronološki, niti svesti na datume i biografske činjenice. Odnosno, da je Koprivica od onih ljudi koji se mogu razumjeti samo kroz ono čega su se sjećali, kroz ono što su voljeli i kroz način na koji su govorili o svijetu.

Глумица Ана Вујошевић говорила на почетку

-ПРИВАТНА АРХИВА

– Takav je bio i ovaj glas koji danas prizivamo. Tih, precizan, a dubok kao djetinjstvo koje nikada nije napustio, jer za njega djetinjstvo nije bilo samo početak života, nego njegova mjera. Govorio je da je to jedino vrijeme koje se ne može pokvariti. Vrijeme u kojem su i radost i tuga bile čiste bez ostatka. Sve poslije, slutio je, dolazi sa kompromisima. I zato je Koprivica pisao ne da bi opisivao prošlost, nego da bi je sačuvao od nestajanja - istakla je Vujošević, podsjetivši na njegov obiman književno-esejistički opus, kao i nagrade koje je dobio za svoje stvaralaštvo.

O Koprivičinom životu i djelu govorio je i književnik Sinan Gudžević, i njegov prijatelj pola vijeka. S prisutnima u velikoj sali CNP-a podijelio je i neke zajedničke anegdote, a koje su vjerno opisale karakter i duh ljevičara i pasioniranog ljubitelja fudbala, književnosti i pozorišta, Boža Koprivice, koji je iz života i fudbala pretakao u umjetnost i obrnuto. Posebno se osvrnuo na knjigu koju je Koprivica napisao s pjesnikom Mijom Raičevićem.

– Zapisi Boža Koprivice su nadahnuta, često dramatična i tragično intonirana sjećanja na ljude koji su odredili njegov život. Ti su tekstovi podrobna, ponekad fragmentirana svjedočenja o vlastitim strepnjama, o smrtima i samoubistvima najbližih i bližnjih, o smrtima velikih igrača fudbala, velikih pjesnika i glumaca - rekao je Gudžević, naglašavajući da je "Koprivica izgradio jedinstven stil, uzvišen, s elementima usplahirenosti".

О Копривици је говорио и Огњен Спахић

-ПРИВАТНА АРХИВА

Podjednako se dičio i srećom i nesrećom

Književnik Ognjen Spahić istakao je da djelo Boža Koprivice bilo međugeneracijski most između jugoslovenskih i književnika koji su okarakterisani kao regionalni, most između dva svijeta.

– Božo je vjerovao da su život i smrt - posljedica književnosti. Negove nedovršene rečenice započinjale su na papiru, a završavale se na nikšićkim ulicama. Dok nisam upoznao Boža, nisam znao da je moguće na taj način nositi identitet rodnog grada. Bespogovorno slijediti subjektivne impresije iz rane mladosti, pamtiti, mirise, pročelja kuća, dijalekat, imena i prezimena, lica. Dičiti se srećama i nesrećama, podjednako. Zahvaljujući njegovom esejima, Nikšić danas posmatram kao Muzej uspomena Boža Koprivice. Tamo smo se u decembru sreli posljednji put. Drago mi je što ću ga pamtiti dok nasmijan, sporo korača Njegoševom, uz rame Ljubu Čupiću, preko Trga slobode, do slobode - istakao je Spahić.

Koprivičin prijatelj, Ivan Radojičić, ne bez žala, istakao je da je ovog umjetnika nepravedno zaobišla dodjela Trinaestojulske nagrade u Crnoj Gori, no da mu se zato ovih dana poklonila čitava Jugoslavija.

– Govorio je Bota da je život jedna velika pozornica, a ritam njena suština. Tebi, tipičnom Nikšićaninu, bila je najznačajnija ona naša pozornica na Trgu slobode - rekao je Radojičić, izražavajući nadu da će jednog dana glavni nikšićki trg nositi ime Boža Koprivice.

Варја Ђукић говорила о Копривици

-ПРИВАТНА АРХИВА

Na kraju, porodici Boža Koprivice i poštovaocima njegovog djela obratila se prvakinja CNP-a Varja Đukić, koja je na poetičan način opisala njihovu saradnju u pozorištu.

– Dragi prijatelji, draga Ivana i Jovana, za ovu našu scenu danas, parter i galerija je sazviježđe Boža Koprivice. Život i smrt izgovaram s fusnotom ili - ništa bez fusnote - jednom se okrenuo prema meni i upitao - zašto je ritam zajednički faktor svih umjetnosti? Dar i talenat i radost života i radost dara - rekla je Đukić, ističući da je Koprivica govorio i djelovao usmjerenom pažnjom, bespogovornom ljubavlju za ljude - izvore ljepote i radosti.

Odlomke iz Koprivičinih zapisa čitali su glumci Ana Vučković, Julija Milačić Petrović Njegoš i Zoran Vujović.

Preuzmite našu aplikaciju