Život među knjigama, riječima i uspomenama

Program posvećen trodecenijskom književnom radu mr Slobodana Čurovića održan je u Pavinom Polju

Program je otvorio predsjednik Zavičajnog udruženja Vranešana Radovan Peković, podsjećajući prisutne na bogat književni opus Slobodana Čurovića, koji obuhvata više od osamdeset objavljenih naslova.

– Čurović je dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih priznanja za svoj književni rad. Mnoge njegove pjesme posvećene su zavičaju, djetinjstvu i najbližima. Tokom stvaralačkog puta suočavao se sa nerazumijevanjem, isključivošću i gubitkom posla, ali je uprkos svemu ostao dosljedan svojim uvjerenjima, tradiciji i književnoj misiji. Stvarao je u teškim i oskudnim vremenima, bez značajnije podrške sa strane. Zato je posebno važno što ga je danas njegov zavičaj sa radošću dočekao - kazao je Peković.

O Čurovićevom stvaralaštvu govorio je i profesor i književnik Zoran Bošković, ističući da je riječ o autoru koji je ostavio dubok trag u gotovo svim književnim žanrovima. Svoje izlaganje, inspirisano Čurovićevim esejom o spaljivanju Aleksandrijske biblioteke, Bošković je započeo poznatom mišlju o Onore de Balzaku – da bi, čak i kada bi Francuska nestala sa lica zemlje, njegovo djelo bilo dovoljno da se upozna duh i društvo jednog naroda.

– Gotovo da nema književne forme koje se Čurović nije dotakao – od romana, pripovijetki i esejistike do poezije. Jedino se nije okušao u dramskom stvaralaštvu - kaže Bošković.

Kroz književnost čuvao tradiciju

Zoran Bošković navodi i da kada se govori o Čurovićevom stvaralaštvu može se povući istorijska paralela s nekim ranijim vremenima.

– Kada strada knjiga, ne strada samo papir – strada sjećanje jednog naroda. Zajedno sa knjigama stradaju i njihovi autori. Jedan od onih koji su na svoj način osjetili posljedice takvih vremena bio je i Slobodan Čurović, koji je udaljen sa mjesta profesora u Srednjoj ekonomskoj školi u Podgorici. Upravo zato je kroz književnost čuvao narodnu tradiciju, svjestan da narod koji izgubi svoje običaje i pamćenje prestaje da bude ono što je bio vjekovima - kazao je Bošković.

Doktorand Veljko Sinanović naglasio je da je Vraneš, mjesto u kojem je Čurović odrastao, prostor u kojem se odvajkada čuvaju riječ, obraz i sjećanje, te da upravo zato nema prikladnijeg mjesta za odavanje priznanja njegovom radu.

– Trideset godina književnog stvaralaštva nije samo broj. To je život proveden uz pero, među knjigama, uspomenama i riječima koje ostaju iza čovjeka. Malo je onih koji uspiju da sačuvaju duh svog kraja kao što to čine pjesnici i pisci, a još manje onih koji, pišući o zavičaju, uspiju da dotaknu svakog čovjeka koji zna šta znače muka, ponos, korijen i ljubav prema svom narodu. Djela Slobodana Čurovića nose toplinu nekih starih vremena i glas čovjeka koji nije zaboravio odakle je potekao. U njegovim stihovima i pričama osjećaju se kamen i planina, težina života ovog kraja, ali i ona mirna ljudska snaga koja je vjekovima održala naš narod - kazao je Sinanović.

Čurović nije krio emocije, kazavši da je dirnut i privilegovan da bude sa zavičajcima licem u lice, kao književni oglednik i skromni dokaznik koji se pita je li još u svetosavskoj pređi, na stazama predačkih zavještanja. Podsjetio je prisutne da je, kada je odlazio u Beograd, za srce zavezao Vraneš, "prismakao njegove mirise i šumove rijeke kao najčestitiju duhovnu hranu i zorio se, spominjući ga svuda".

Programu je prethodio minut ćutanja za četiri osobe tragično stradale na području opštine Bijelo Polje. U dostojanstvenoj i emotivnoj atmosferi, pred ispunjenom salom, okupljeni su odali poštu stradalima

Pjesnik Borislav Golubović nadahnuto je govorio Čurovićeve stihove. Zbog dana žalosti izostali su ranije najavljeni nastupi guslara. Na kraju programa Udruženje Vraneš i Zavičajno udruženje Vranešana uručili su Čuroviću prigodne poklone.

Preuzmite našu aplikaciju