"Žižula i Čičak": Kad su kostimi počeli da "žive", publika ostala bez riječi

Na tavanu jedne stare kuće, među prašnjavim kutijama i zaboravljenim uspomenama, počinje priča koja briše granicu između igre i pozorišta. Upravo tu, u tom toplom i pomalo tajanstvenom prostoru, oživljava predstava "Žižula i Čičak", nastala prema istoimenoj knjizi Marije Sarap.

Ideja o pozorišnom komadu rodila se u saradnji reditelja i dramskog umjetnika Davora Dragojevića sa Centrom za kulturu Berana, uz podršku Ministarstva kulture i medija. Puni oblik dobila je tek kada je reditelj uloge povjerio mladim, ali već formiranim umjetnicima: Mariji Vujović, Jovani Brnović, Andrei Drašković i Ognjenu Sekuliću. Oni su kroz proces rada savladali zahtjevnu tehniku animacije, dajući život kostimima i stvarajući jedinstven scenski izraz. Za scenografiju pobrinula se multidisciplinarna umjetnica Iva Nešić. Umjesto klasičnog pristupa, odlučeno je da kostimi postanu – lutke. Da ožive, progovore i pokrenu maštu na način koji prevazilazi uobičajene scenske okvire.

U središtu priče nalazi se nježna, pomalo zabranjena ljubav između Žižule i Čička – dvoje bića iz različitih svjetova. Njihova priča, iako jednostavna na prvi pogled, nosi snažne poruke o prijateljstvu, slobodi i hrabrosti da se voli uprkos pravilima. Kroz slojeve simbolike i poetskog izraza, predstava govori i o istini, odgovornosti i vrijednostima koje nadilaze djetinjstvo.

– Radnja je smještena na tavanu kuće u kojoj stanuje baka jedne djevojčice, gdje četvoro djece kroz igru oživljava priču. Taj prostor nije samo scenografija, već i simbol mašte. Oni odlučuju da tu priču ne pročitaju, nego da je odigraju. Lijepu i zanimljivu scenografiju, potkrovlje stare mediteranske kuće, osmislila je, ali i izradila Iva…– kaže za "Dan" Davor Dragojević.

"Žižula i Čičak": Kad su kostimi počeli da "žive", publika ostala bez riječi

Predstava namijenjena djeci od pet i više godina

CK BERANE

Od Nešić saznajemo da je scenografiju gradila iz snažne inspiracije samom pričom i njenom adaptacijom. Mediteranske biljke, žižula i čičak, kaže ona, upravo su motiv koji je odredio vizuelni pravac čitave scene.

– Htjela sam da scenografija ima mediteranski šarm. Koristila sam elemente poput ribarske mreže i rustičnih komada namještaja, koje sam izradila uglavnom od drveta, odnosno šper-ploče, kako bi bila funkcionalna i prilagođena glumcima koji njome upravljaju na sceni. Ta praktičnost, spojena sa estetikom, omogućila je da scenski prostor osmišljen kao tavan – mjesto igre, mašte i otkrivanja, ali vizuelno topao, bajkovit svijet blizak djeci, postane aktivni dio igre – kaže Nešić za "Dan".

Nešić: Scenografija je još jedan glumac

Posebnu pažnju Nešić je posvetila kako bi scena bila i lijepa, i živa.

– Scenografija je u suštini kao još jedan glumac… mora da igra, svaki predmet mora da ima svoju ulogu i svoju emociju. Upravo tu je ležao i najveći izazov, jer moj umjetnički izraz, slikarsko ili vajarsko razmišljanje je dosta statično, i iz tog razloga, bilo mi je izazovno da napravim nešto što je mobilno – objašnjava umjetnica.

Reditelj dodaje da je poseban izazov bio rad sa glumcima koji su morali savladati lutkarsku animaciju. Oni kostime nalaze na jednom vješaoniku u potkrovlju i ne oblače ih nego te kostime animiraju i oživljavaju ih kao lutke.

– Nije bilo lako, proces je zahtijevao mnogo rada i strpljenja, ali je donio upečatljiv rezultat – ocijenio je Dragojević.

Predstava nosi snažne, ali suptilno utkane poruke.

– Htio sam da kroz tu priču djeci pošaljem neke važne poruke – šta je sloboda, šta je prijateljstvo, šta je čojstvo – objašnjava reditelj.

Među upečatljivijim mislima izdvaja: "Neke zabrane traju samo dok ih svi prihvataju", ali i jednostavne, životne istine poput one da se dobro uvijek vraća. Važno je i ono čega u predstavi nema.

– U toj priči nema ni trunke, ni pomisli, o nasilju… Ne želim da to bude prisutno u predstavama koje ja radim – jasan je reditelj, svjestan sadržaja kojem su djeca danas često izložena.

Premijera u Beranama pokazala je da je cilj postignut. Sala je bila ispunjena, a reakcije najmlađih iskrene.

– Sama želja te djece da se slikaju sa glumcima… pokazala nam je da se ta predstava, zaista djeci dopala – ocjenjuje Dragojević. On dodaje da se ovim pozorišnim komadom namijenjenim djeci od pet i više godina, ne podilazi, nego žele da ih nauče da razmišljaju.

U iščekivanju prvog zvaničnog izvođenja

CK BERANE

"Žižula i Čičak" tako postaje više od dječje predstave – to je poetska, topla i promišljena priča za cijelu porodicu, koja podsjeća da se najvažnije životne lekcije često kriju upravo u igri.

I na scenografkinju je najsnažniji utisak ostavila reakcija publike.

– Ništa mi slađe nije od vriska djece koji su bili toliko entuzijastični i srećni kad se ugasilo svjetlo, a potom je osvijetljena scenografija, prisjeća se Nešić, opisujući emociju kao posebno dragocjenu, ističući saradnju svih koji su uključeni u realizaciju.

– Ekipa je bila divna, sve je proteklo kao igra. Upravo taj duh zajedništva i radosti je ono što je nosilo čitav proces. Mi smo se bukvalno sve vrijeme igrali, pa se nadam da su se tako osjećala i djeca – rekla je Nešić.

Posebnu toplinu predstavi daje glas bake, koji se čuje iz pozadine, a koji je posudila Dijana Dragojević, dok je Aleksandar Saše Gajić muzikom dodatno produbio emocije i atmosferu.

Majstor svjetla je Asmer Rugovac, majstor tona Ratko Simonović, a tehničko vođstvo je bilo povjereno Goranu Laleviću. Reditelj Dragojević vjeruje da će u danima pred nama predstavu vidjeti mališani širom Crne Gore, a u planu je i učešće na festivalima.

Preuzmite našu aplikaciju