Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU
(FOTO) Marina Banović čuvar nasljeđa kroz dizajn: Moda nije samo estetika, već živa arhivska građa
Neki odjevni komadi traju sezonu, drugi decenijama čuvaju tragove vremena u kojem su nastali.
U stvaralaštvu Marine Banović stari vez, ručno tkani materijali i elementi narodne nošnje postaju dio savremenog modnog izraza, ali i podsjetnik da moda može biti mnogo više od prolaznog trenda.
I upravo činjenica da moda može biti mnogo više od odjeće — čuvar sjećanja, svjedok jednog vremena i prostor u kojem tradicija dobija novo značenje dokaz je stvaralaštvo crnogorske modne kreatorke koja kroz takav pristup oblikuje svoj autorski izraz, spajajući elemente crnogorske i balkanske narodne nošnje, stare ručno tkane materijale i tradicionalne tehnike sa savremenim dizajnom. Nakon učešća na BRICS modnom samitu u Moskvi, gdje je otvorila pitanje mjesta mode u muzejima, Banović će svoje stvaralaštvo predstaviti i na drugačiji način — izložbom u Muzeju grada Podgorice, u okviru Montenegro Fashion Week-a.
Nedavno ste na BRICS modnom samitu u Moskvi govorili o vezi između muzeja, istorijskih artefakata i savremenog modnog dizajna. Može li moda biti jednako vrijedan svjedok istorije i identiteta jednog naroda kao muzejski eksponati kojima inače pripisujemo tu ulogu?
- Veza između muzeja, istorijskih artefakata i savremenog modnog dizajna je tema kojom sam se bavila na ovogodišnjem BRICS+ fashion samitu. Moda nije samo estetski trenutak u vremenu, ona je živa arhivska građa. Odjevni predmet svjedoči o društvenom statusu, tehnološkom dometu, kulturološkim uticajima i duhu epohe u kojoj je nastao, baš kao i bilo koji muzejski eksponat. Razlika je samo u tome što je moda dinamičniji svjedok — ona prenosi priču kroz pokret, tijelo i svakodnevni život. Kada savremeni dizajn crpi snagu iz istorijskih artefakata, on tradiciji ne daje samo mjesto u zastakljenoj vitrini, već joj udahnjuje novi život i čini je ponovo relevantnom. Sve što vidimo u muzejima, koju god epohu da posmatramo, to je moda tog vremena.
Na ovogodišnjem 40. Montenegro Fashion Week-u predstavićete se izložbom umjesto klasičnom revijom. Šta publika može da očekuje i zbog čega ste odlučili da svoje kreacije ovog puta predstavite kao muzejske eksponate?
- Jubilarni, 40.Blanc Montenegro Fashion Week je za mene bio povod za iskorak iz klasičnog modnog formata. Željela sam da publici ponudim prostor za dublje posmatranje. Klasična pista traje svega nekoliko minuta i često nosi dinamiku u kojoj detalji i dubina priče prođu neopaženo. Izložbom postižemo intimniji kontakt: publika može izbliza da vidi teksturu materijala, ručni rad, preciznost veza i energiju utkanu u svaki šav. Kreacije dobijaju status umjetničkih objekata, a posjetioci priliku da pročitaju priču koja stoji iza svake od njih.
Može li se, posmatrajući jedan Vaš model, ispričati priča o Crnoj Gori?
- Apsolutno da. Svaki model koji nosi elemente našeg nasljeđa u sebi ima ukodiranu geografiju, tradiciju, istoriju i mentalitet Crne Gore. Kroz čvrstinu materijala vidi se naš kamen, kroz zlatnu nit i ručni vez dostojanstvo i ponos, a kroz savremenu siluetu sposobnost da trajemo i prilagođavamo se novim vremenima. Jedan pažljivo osmišljen komad može ispričati sve o crnogorskoj ženi — o njenoj snazi, estetici i kulturnom kodu. Ali još uvijek ne pričam kroz jedan komad. Ovo su kolekcije...
Među izloženim modelima biće i kreacije predstavljene u Rimu i Majamiju, ali i komadi izrađeni od stare konoplje, ručno tkanih materijala i djelova nošnje s početka XX vijeka. Koja od tih kreacija nosi posebno snažnu priču i šta biste voljeli da publika prepozna u njoj?
- Posebno mjesto zauzimaju komadi rađeni od stare konoplje i ručno tkanih materijala s početka XX vijeka. Ti materijali nose autentični trag prošlosti — u njima je sačuvana energija ruku koje su ih tkale prije čitavog stoljeća. Voljela bih da publika u njima prepozna ne samo istorijsku vrijednost, već i poruku o bezvremenosti: da ono što je stvoreno s ljubavlju, trudom i prirodnim resursima nikada ne gubi na vrijednosti, već s vremenom dobija novu dimenziju. Ne mogu izdvojiti jedan model.
Vašem radu crnogorska i balkanska narodna nošnja dobijaju savremeni oblik, dok upcycling postaje način očuvanja nasljeđa. Kako pomiriti tradiciju, umjetničku autentičnost i održivost sa zahtjevima savremene modne industrije?
- Upcycling i očuvanje tradicionalnih tehnika nisu samo trend, već filozofija i etički stav. Pomirenje tradicije i savremene industrije postiže se kada modi priđemo kroz koncept spore mode (slow fashion). Održivost je utkana u same temelje tradicije naših predaka koji ništa nisu bacali i koji su stvarali komade za čitav život. Kada spojimo taj pristup sa modernim dizajnerskim rukopisom, dobijamo autentičan proizvod koji ima priču, umjetničku vrijednost i poštovanje prema životnoj sredini i kulturnom nasljeđu.
Koliko međunarodna gostovanja, poput učešća na BRICS samitu u Moskvi, doprinose afirmaciji crnogorskih dizajnera? Imamo li potencijal da izgradimo prepoznatljiv modni identitet na svjetskoj sceni i šta nam za to još nedostaje?
- Učešće na događajima poput BRICS+ fashion samita u Moskvi ključno je za pozicioniranje naše modne scene na globalnoj mapi. Crna Gora ima bogato kulturno nasljeđe i izuzetno talentovane stvaraoce, ali nam često nedostaju veća infrastruktura i snažnija sistemska podrška. Potencijal da izgradimo prepoznatljiv modni identitet apsolutno postoji — svijet traži autentične, lokalne priče ispričane univerzalnim jezikom dizajna.
Nakon Podgorice, očekuje Vas predstavljanje kolekcije u Kazahstanu, dok su u planu i moguća gostovanja u Keniji i Tanzaniji. Šta Vas privlači tim tržištima i koliko susreti sa različitim kulturama utiču na Vaš dalji stvaralački razvoj? U kom momentu stvaralaštva se spajaju afrička i crnogorska moda - materijali, boje, sloboda?
- Kazahstanska moda veliku pažnju posvećuje tradiciji nomada, bogatim slojevitim siluetama, prirodnim materijalima i ornamentici koja štiti i govori o statusu i prirodi.
Crnogorska modna priča, građena kroz ručni rad, upcycling vintage tkanina (konoplje, ručno tkanog lana) i reinterpretaciju nošnje, u Kazahstanu nalazi publiku i scenu koja zna da cijeni sporu modu (slow fashion) i unikatnu estetiku. Zajedno su kulturoliški most između dvije zemlje.
Vaše kreacije nastaju uz ručni vez, tkanje na razboju i druge zahtjevne tradicionalne tehnike. Koliko je danas teško sačuvati vrijednost takvog rada u vremenu brze mode, masovne proizvodnje i sve kraćeg trajanja modnih trendova?
- Izuzetno je teško, ali je istovremeno i jedini način da se stvori nešto od trajne vrijednosti. U eri masovne proizvodnje i trendova, ručni rad, vez i tkanje postaju luksuz i najviši oblik ekskluzivnosti. To su tehnike koje zahtijevaju vrijeme, strpljenje i posvećenost — sve ono što je brza moda zaboravila. Čuvajući te vještine, čuvamo i sam sadržaj mode kao umjetnosti.
Kada pogledate svoj dosadašnji rad i planove koji Vas očekuju, šta biste voljeli da bude Vaš najvažniji doprinos crnogorskoj modi — očuvanje kulturne baštine, njeno novo umjetničko tumačenje ili snažnije pozicioniranje Crne Gore na međunarodnoj modnoj mapi?
- Ne bih te tri stvari razdvajala, jer vjerujem da su međusobno čvrsto povezane. Moja želja je da kroz očuvanje i novo umjetničko tumačenje naše kulturne baštine istovremeno gradim i snažniju poziciju Crne Gore na međunarodnoj sceni. Ako bih morala da preciziram voljela bih da moj najvažniji doprinos bude dokaz da crnogorska tradicija nije prošlost, već živ, moderan i međunarodno prepoznatljiv umjetnički jezik.
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU