Kako se osobine emocionalno nezrelih roditelja mogu odraziti na djecu

Iako vole svoju djecu, oni im ne znaju uvijek pružiti dosljedan i emocionalno siguran odgoj. Djeca koju su odgajali ovakvi roditelji često osjećaju da moraju upravljati tuđim raspoloženjem i izbjegavati sukobe. Ovakvo djetinjstvo ostavlja tragove i u odrasloj dobi te utiče na samopoštovanje.

Takođe, snažne emocije poput ljutnje, tuge ili srama često preplavljuju emocionalno nezrele roditelje. Umjesto da se nose s tim osjećajima i priznaju ih, oni imaju ispade bijesa i iskaljuju svoje neugodne emocije na drugima, pa i na svojoj djeci. To može stvoriti nestabilno okruženje, posebno za malu djecu jer prijetnja izljeva bijesa uvijek postoji, piše YourTango.

U odrasloj dobi ljutnja, frustracija i vikanje vas mogu preplaviti, čak i u malim dozama. Takođe, mogli biste tražiti kontrolu u odnosima, bilo kroz samosabotiranje ili emocionalnu distancu. Kako je pojasnila psihološkinja dr. Nicole LePera, emocionalno nezreli roditelji često se oslanjaju na supružnika ili dijete kako bi regulisali svoje emocije. Emocionalno nezreli roditelji skloni su kriviti druge za svoje osjećaje i teško se snalaze u svakodnevnim aktivnostima, koje su neizbježne u porodicama s djecom.

Djeci su potrebni ohrabrenje, utjeha i stabilnost od roditelja, ali emocionalno nezreli roditelji to ne mogu pružiti, što rezultira oblikom zanemarivanja i napuštanja. Iako su fizički prisutni, pripremaju obroke i plaćaju račune, njihova emocionalna podrška je skoro nepostojeća. Mnogi od njih odlučuju se za emocionalno zlostavljačke taktike, poput tretmana šutnjom kako bi dobili ono što žele. Bez obzira na njihov cilj, ovakvo ponašanje uvijek negativno utječe na djecu, koja pribjegavaju traženju pažnje kako bi dobila bilo kakvu reakciju od roditelja.

Emocionalno nezrelim roditeljima nedostaje emocionalna inteligencija potrebna da sagledaju snažne osjećaje u širem kontekstu, pa sve što njihova djeca rade osjećaju lično. Kao rezultat toga, moguće je da ćete se naći u situaciji da pretjerano objašnjavate svoje postupke ili ste stalno tjeskobni zbog mogućnosti da povrijedite druge.

Osim toga, emocionalno nezrelim roditeljima nedostaje empatije prema djeci. Kada su djeca frustrirana, tužna ili tjeskobna, ovi se osjećaji roditelja mogu pretvoriti u bijes. Roditelji koji su naučeni održavati privid smirenosti i superiornosti nad svojom porodicom obično izbjegavaju biti ranjivi. To stvara djecu koja traže roditeljske figure u partnerima, prijateljima i mentorima. Kada emocionalno nezreli roditelji ne znaju zdravo rješavati sukobe, njihova djeca uče kako postati mirotvorci. Umjesto da budu bezbrižna, počinju pratiti raspoloženje ukućana i izbjegavati određene teme kako se niko ne bi uznemirio.

Djeca takođe imaju potrebe za pažnjom, strpljenjem, utjehom i granicama, a emocionalno nezreli roditelji često se ponašaju kao da su te potrebe sebične ili naporne te djeci nameću osjećaj krivice zato što traže podršku. Ovakvo nametanje krivice može postati oblik psihološke kontrole.

Emocionalno nezreli roditelji se ne znaju nositi s dječijim osjećajima, pogotovo ako su ti osjećaji neugodni ili usmjereni prema njima. Umjesto da pomognu djetetu da imenuje i procesuira emocije, oni ih odbacuju i posramljuju. Ovakva djeca izvana mogu djelovati smireno, ali su iznutra preplavljena osjećajima. U odrasloj dobi to se može manifestirati kao emocionalna distanca i izbjegavanje sukoba.