Ko u Podgorici nije našao ljepotu, nije je ni tražio

Je li Podgorica lijepa, jeste, a bili mogla biti ljepša, bi. Ovu rečenicu bi valjalo da pročitaju učesnici foruma i autori teksta iz jednog regionalnog medija, kao i oni domaći koji su ga prenijeli, a koji su se osokolili da naš grad svrstaju među najgorim evropskim prestonicama.

Na meti kritika izdvojili su se Priština, Podgorica, Kišinjev, ali i Brisel, Dablin, Rim, Pariz, Atina... Ko je gdje ljepotu i kakvu tražio, pa je nije našao, pitanje je. U Podgorici je mogao naći - u ljepoti kanjona Morače preko sred grada, ili u najvećem vinogradu u Evropi sa preko 2.300 hektara, ili ostacima antičke Duklje, ili građevinama koje je ostavila Kana Radević-hotel Podgorica, spomenik na Barutani... nego je taj ljepotu možda tražio u ogledalu.

Ko u Podgorici nije našao ljepotu, nije je ni tražio

Ivana i Ivan Mandić na KUčkim planinama

-Иван Мандић

Dalo bi se o ljepoti filozofirati, ali bolje da se prisjetimo jednog poznatog Podgoričanina, koji je ovaj grad posebno volio i na stranicama "Dana" pisao o njemu, on nažalost nije više među nama, arhitekte Andrije Markuša.

– Korito Morače je u formi malog kanjona sa izdignutom, oko 12 metara, gornjom ivicom obale u odnosu na donju, koju je voda prorezala kroz konglomerat. Poseban činilac tog prostora je Labud plaža Vukote Tupe Vukotića, iz 1960. godine, objekat izgrađen sa druge strane mosta genijalnog Žeželja (Blažov most prim. aut). Na tom Tupinom objektu ostvaren je veoma uspjeli postupak gradnje uhodanog arhitekte i rijeke uzvodnim milozvučnim puzanjem objekta uz vodu koji po ljepoti dijeli sva prva mjesta u Crnoj Gori i šire. Mogu i drugi tako da grade ali da to prevaziđu, tako čitajući zahtjev ambijenta i savremena dostignuća u arhitekturi - ne - napisao je Andrija Markuš.

"Salata" arhitektonskih stilova

Lokalni hodači su Podgoricu sagledali iz brojnih uglova, možda bolje nego iko i njihov sud se cijeni relevantim. Ivan Mandić ima opravdanja za neke manjkavosti u našem gradu.

– Ne možemo izbjeći činjenicu da Podgorica nije pošteđena razaranja i jedan je od najbombardovanijih gradova u Drugom svjetskom ratu, gdje je uništen ogroman dio stare ahtitekture. Na ruševinama su se u kasnijim periodima 90-ih i 2000-ih pravile neke nove, veće i estetski upitne građevine, što je trend koji teško napuštamo. Grad se ne gradi i ne razvija po mjeri čovjeka, nego po mjeri investitora i to bismo voljeli da se promijeni - rekao je Ivan Mandić.

On ističe da turista sve ovo ne zna kad dođe u Podgoricu, niti ga, realno, zanima.

– Ljudi dolaze sa očekivanjem da vide mali evropski grad, a zapravo ih dočekuje "salata" arhitektonskih stilova, nervoza i nekultura u saobraćaju, ali i mnoge druge stvari na koje možda nije navikao kod kuće. Sa estetikom se moramo popraviti. Za početak, čekamo strogi centar-Trg nezavisnosti i Trg Božane Vučinić u novom ruhu - kaže Mandić.

Arhitekta Markuš je posebno cijenio djela arihektice Kane Radević koja je ne samo Podgorici nego i ovom dijelu svijeta ostavila visoko podignute standarde u ljepoti stvaranja.

– Ništa u arhitekturi ne počinje od nekoga danas, jer je u načelu sve, u segmentima, ranije ostvareno. Sve to - ljepota korita Morače i Ribnice, Kani je, kao dobrom projektantu sa ispravnim prilazom, napunilo i dušu i oko za njen kompletan i sinhron izraz, kao potpora dobrom stvaraocu - ostavio je zapisano Markuš.

Podgorica je mlad grad, nastao nakon oslobođenja 1945. godine. Iz rata je izašao sravnjen sa zemljom i novo rađanje bilo je na temeljima grada socijalne pravde. Andrija Markuš kaže da je to bilo "vrijeme deklarisane socijalne pravde i nadzora nad svakim trošenim dinarom, da nigdje ne ode ako nije sa potpunim opravdanjem u funkciji objekta". Nastupio je period kada se odstupilo od gledanja na ljepotu prostora i dobili smo, slobodno se može reći, savremene podgoričke favele bez infrastrukture, ali one su naš grad učinile posebno lijepim - pune škole i vrtići.

Iz Andrijine definicije "vrijednosti rođene svečano, uništene podmuklo" se došlo iz jednog perioda razvoja grada u drugi. I kada se počela pitati politika, a ne struka, naš grad je ostao na primjer bez izlaza na Skadarsko jezero.

Lubardin "Titograd"

U Muzejima i galerijama Podgorice nalazi se slika "Titograd" autora Petra Lubarde, monumentalnih dimenzija (280x 430cm) jednog na najznačajnih crnogorskih i jugoslovenskih umjetnika. Ovo djelo je dokumentovani vid obnove grada nakon stradanja u Drugom svjetskom ratu. Na ovu sliku su svi Podgoričani posebno ponosni i teško da onaj koji je vidio može reći da naš grad nije lijep. Druga kulturna adresa na koju bi po ljepotu mogli poći oni koji je traže je galerija vajara Rista Stijovića u njegovoj rodnoj kući u Staroj varoši. Ženski aktovi, figuralne kompozicije u drvetu, bronzi i različitim vrstama kamena, skulpture životinja i ptica čine ovaj prostor posebnim i izvaredno lijepim.

Turistički vodič Vuk Koljenšić kaže da se ne slaže da je Podgorica najgori evropski glavni grad.

– Mislim da je takva ocjena prilično subjektivna i da zavisi od toga šta zapravo podrazumijevamo pod "najgorim" gradom. Kada bih ocjenjivao grad, gledao bih sigurnost, kvalitet života, infrastrukturu, saobraćaj, kulturu, gastronomiju, ali i ono što grad prirodno nudi. Podgorica tu ima zaista mnogo toga – pet rijeka protiče kroz grad, Skadarsko jezero i planine su nam praktično na pragu, veliki broj sunčanih dana i grad koji je dovoljno kompaktan da se za kratko vrijeme može obići gotovo cijeli. Upravo zbog te kompaktnosti i činjenice da saobraćaj predstavlja jedan od većih problema, mislim da Podgorica ima potencijal da postane pravi grad bicikala. Bicikl bi ovdje mogao biti idealno prevozno sredstvo, kako za građane tako i za turiste, a uz bolju biciklističku infrastrukturu mogli bismo značajno rasteretiti saobraćaj i istovremeno grad učiniti prijatnijim i zdravijim - kaže Koljenšić.

Vuk KOljenšić

On ističe da Podgorica ima prostora za napredak, ali misli da je mnogo realnije reći da je to grad sa ogromnim potencijalom koji još nije u potpunosti iskorišćen, nego "najgori glavni grad u Evropi".

– Kombinacija grada i prirode jedna od najvećih prednosti Podgorice - navodi Koljenšić.

On ističe da je gastro ponuda mnogo bolja nego što se često predstavlja.

– Kako često obilazim Podgoricu sa turistima, vrlo često ih pitam za utiske iz restorana i gotovo uvijek budu više nego zadovoljni, kako uslugom, tako i ukusom i kvalitetom hrane. Kulturna ponuda bi mogla biti raznovrsnija i vidljivija, posebno kada je riječ o sadržajima koji bi privukli i turiste i mlađu populaciju. Najviše prostora za napredak imamo u saobraćajaju - ističe Koljenšić.

Koljenšić: Podgorica liči na Ljubljanu

Vuku Koljenšiću je teško uporediti Podgoricu sa nekim gradom, jer ima prilično specifičan karakter.

– Čak sve češće ljudima koji žele da pobjegnu od velikih evropskih metropola preporučujem Podgoricu kao mjesto za život, upravo zbog njene veličine, mirnijeg načina života, prirode i položaja. Ako bih baš morao da je uporedim sa nekim gradom, možda bih rekao Ljubljanu, ali više po osjećaju života u manjem glavnom gradu nego po samom izgledu. A kada je riječ o tome od kojeg je grada Podgorica ljepša tu sam subjektivan, ali mislim da je teško pronaći grad koji ima baš ovakvu kombinaciju prirode, klime i položaja. Ne bih rekao da je Podgorica arhitektonski ljepša od velikih evropskih gradova, ali kao mjesto za život mnogo je prijatnija od brojnih velikih metropola - kaže Koljenšić.

Turistima Koljenšić preporučuje da Podgoricu ne gledaju samo kroz strogi centar grada.

– Tu su Stara varoš, Sahat kula, Sastavci i Gorica, ali imamo i veoma zanimljivu istoriju – od antičke Duklje i Meduna do Dvorca Petrovića i brojnih muzeja i galerija. Tu su i manastir Dajbabe, Cijevna, Skadarsko jezero i vinogradi, tako da zaista postoji dosta različitih stvari koje turista može da vidi - navodi Koljenšić.

Ivan Mandić koji sa suprugom Ivanom obilazi Crnu Goru i snima zanimljive predjele koje objavljuju na svojoj stranici "Lokalni hodači" rekao je za "Dan" da je Podgorica specifičan glavni grad, ali da bi se u njemu našla zabava, često moramo da se potrudimo. Mandić ističe da nam je na dohvat ruke i Skadarsko jezero, ali i okolna brda sa prelijepim pogledom i kučke planine sa jezerima, koje teritorijalno pripadaju Podgorici i dio su njene turističke ponude.

– Da bismo osigurali život u Podgorici mimo odlazaka u prirodu, posebno u vrelim mjesecima kada je svi napuste, moramo da zasučemo rukave, prestanemo da je tretiramo samo kao administrativni centar, kreiramo prostor za ugodan boravak na otvorenom i kreiramo sadržaje, odnosno ulažemo u dobre koncerte, pozorište, kulturu - kaže Mandić.

Svako je lijep dok se drugačije ne dokaže. A, autori ovog teksta na pitanje- je li čemu Podgorica, kažu, da je kao u onoj pjesmi o nevjesti - jes lijepa kano vila, forumaši sa početka teksta joj nijesu ni do ramena!

Preuzmite našu aplikaciju