ULUCG traži da ateljei ostanu prostori za umjetnike

Oni zahtijevaju da se tačka 11. povuče sa dnevnog reda sve dok se ne stvore stručni, pravno legitimni i cjeloviti uslovi za njegovo javno iznošenje i razmatranje, imajući u vidu značaj pitanja koje određuje budućnost umjetničkih ateljea.

- Takođe zahtijevaju da se status načina korišćenja i plaćanja prostora trajno definiše tako da se isključi obaveza novčanog plaćanja zakupnine, uključujući i modele koji se predstavljaju kao "povoljni uslovi". Umjetnici su spremni da korišćenje prostora kompenzuju predajom umjetničkih djela u protivvrijednosti, kao što je to i ranije bila praksa, ali i kroz druge oblike saradnje i podrške Glavnom gradu. Novčano plaćanje zakupnine za većinu umjetnika nije održivo i predstavljalo bi faktički mehanizam njihovog iseljavanja iz prostora u kojima decenijama stvaraju. Zahtijevamo da se pravna legitimnost postojećeg aneksa ugovora preispita i da se, ukoliko se utvrdi njegova nelegitimnost, kao i rješenje kojim je takav model formiran, stave van snage, te da se postojećim umjetnicima produži legitiman status korisnika prostora, u kontinuitetu sa praksom koja je postojala prethodnih decenija. Posebno je neprihvatljivo da se umjetnici koji su, bez odgovarajuće analize i uvida u posljedice, potpisali takav aneks sada tretiraju kao nelegalni korisnici i izlažu nalogu za iseljenje od 1. septembra 2026. godine, uz obavezu da sami snose troškove iseljenja i prijetnju prinudnim izvršenjem - ističu oni.

Upravni odbor Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore navodi da se ukidanje odluke obrazlaže potrebom za "efikasnijim i racionalnijim upravljanjem poslovnim prostorima" preko Agencije za izgradnju i razvoj.

– Međutim, umjetnički atelje nije običan poslovni prostor i ovo pitanje ne može se svesti na tehničku promjenu upravljača. Za ULUCG je posebno zabrinjavajuće što se upravo Sekretarijat za kulturu nalazi u središtu procesa kojim se jedan od rijetkih sistemskih instrumenata podrške likovnim umjetnicima iz kulture prevodi u opšti režim upravljanja poslovnim prostorima. Dužnost Sekretarijata je da zastupa interese kulture unutar gradske uprave, posebno onda kada je taj interes u sukobu sa administrativnim procedurama, tržišnom vrijednošću nekretnine ili nekim drugim interesom. Institucije kulture nijesu osnovane da sistem, budžet i javnu imovinu štite od umjetnika, već da ih stave u funkciju javnog interesa i ljudi koji kulturu stvaraju. Umjetnički atelje je elementarna kulturna infrastruktura i ne može se podvesti pod istu upravljačku logiku kao tržnica, lokal, magacin ili drugi komercijalni prostor. Ako Sekretarijat ne štiti tu razliku, ne uređuje postojeći sistem, ne štiti njegovu namjenu i ne povećava fond ateljea, onda je legitimno preispitati svrhu njegovog postojanja - navode iz upravnog odbora ULUCG.

Oni ističu da važeći Zakon o kulturi ne ostavlja prostor da se atelje predstavlja kao politička privilegija.

- Obezbjeđivanje prostornih i materijalnih uslova za rad umjetnika dio je javnog interesa u kulturi, a država i lokalna samouprava imaju obavezu da taj interes ostvaruju. Zakon prepoznaje i mogućnost da se umjetniku obezbijedi radni prostor pod povoljnim uslovima, uključujući plaćanje zakupnine djelima ili uslugama, dok isti princip zadržava i aktuelni Nacrt zakona. Ono što je država sama prepoznala kao instrument kulturne politike ne može se po potrebi predstavljati kao nezaslužena povlastica. Kada je u pitanju dosadašnja raspodjela prostora, postoje ugovori i raniji postupci dodjele, plaćane su zakupnine i režijski troškovi, umjetnici su sopstvenim sredstvima osposobljavali često neuslovne prostore, a dio obaveza izmirivan je umjetničkim djelima. Grad nije samo davao, već je i dobijao. Djela koja je prihvatio kao protivvrijednost zakupa ostala su u javnom fondu kao trajna kulturna imovina. Ako se danas pravi inventar gradskih kvadrata, onda treba napraviti i inventar djela koja je Grad tim sistemom stekao, kao i ulaganja kojima su umjetnici te prostore osposobljavali i održavali. Odlukom iz 2021. godine nijesu birani novi korisnici niti dodijeljeni novi ateljei, već je postojeći sistem prenesen u nadležnost Sekretarijata za kulturu. Kasniji izostanak naplate zakupnine nije proistekao iz samovolje umjetnika, već iz administrativnog modela same gradske uprave. Nedostatak tog modela danas se ne može pretvarati u krivicu njegovih korisnika - kažu iz upravnog odbora.

ULUCG, kako kažu, ne dovodi u pitanje kontrolu namjenskog korišćenja javne imovine, sprovedenu transparentno nego upravo na tome insistira.

- Prilikom vrjednovanja umjetničkog opusa, profesionalnog kontinuiteta i doprinosa kulturi, moraju biti jasno definisane i ustanovljene stručne kvalifikacije i kompetencija lica koja sprovode procjenu. Odbornički mandat, politička funkcija ili administrativno imenovanje nijesu stručna kvalifikacija. Kriterijumi, sastav komisije, profesionalne biografije njenih članova, način izbora, pravila o sukobu interesa i obrazloženja odluka moraju biti javni. Profesionalizacija ne znači zamijeniti jednu administraciju drugom, već omogućiti da se dlučivanje o pitanjima profesije zasniva na znanju, referencama i odgovornosti - navode oni.