(VIDEO) Ne smije se potirati geografija

Mnogi ovu ulicu prepoznaju i kao dionicu starog puta ka Danilovgradu. Prema nekim mapama je od 1999.godine nazvana Ulica Gavra Vukovića, a prema drugima samo njen dio od Ulice serdara Jola Piletića do Mosta Andrije Kažića. 

Najava Savjeta za davanje naziva naselja, ulica i trgova da bi jedna ulica na Malom brdu, iznad galerije Most, ponijela ime Momiška škala značilo bi samo jedno - potiranje geografije.

Prošao predlog za ulicu Šćekića, ne i za Mandelu

Njen naziv se veziju za naselje Momišići, otud Momiška, a riječ škala znači sitno kamenje. Stariji Podgoričani je pamte po jakom sjevernom vjetru koji „kad okrene niz Moraču nosio je pješake“. Ova je ulica sve do 2012. godine bila prepoznata kao jedna od najnebezbjednijih sa brojnim saobraćajnim udesima i stradanjima, a onda je Glvni grad i preduzeće Gradnjapromet uložilo oko milion eura u rekonstrukciju. Trotoar je ostavljen samo uz Moraču jer je, kako je tada govorio gradonačelnik Miomir Mugoša, ostavljena mogućnost da se Momiška škala proširi sa strane brda jer je to budući pristupni put auto-putu. Na današnji dan to je već pristupni put i budućem novom gradu Veljem brdu. Svu ovu istoriju bi trebalo da znaju članovi Savjeta koji najavljuju da će Momiška škala biti ulica od 130 metara uz Malo brdo?!   

Predsjednik Savjeta za davanje naziva ulicama Dragutin Vučinić kaže da ne postoji nikakva smetnja da se ulici u blizini Ambasade SR Njemačke da naziv Momiška škala.

– Oficijalno Momiška škala se zove dio od galerije Most do Vranjickih Njiva. Međutim, po inerciji ona ide i dalje sve do sledećeg naselja, odnosno do Rogama. Zbog toga kažem da nema smetnji da ova ulica koja ide kroz naselje Malo brdo dobije ime Momiška škala - kaže Vučinić.

Vučinić ističe da je ovo bio zahtjev mještana. Vučinić ukazuje i da se na pojedinim mapama trasa Momiške škale zove ulica Gavra Vukovića. Valjda nije problem u arhivama grada pronaći tačnu trasu.

Mještanin Vranjickih Njiva Đuro Vučinić kaže da je opšte poznata činjenica da Momiška škala počinje od Vezirovog mosta i proteže se do sastavaka Zete i Morače.

– Nije bilo ni galerije ni zgrada da bi se njena lokacija tako označila. Kada smo kao djeca išli u školu, a duvao vjetar, Momiškom škalom smo se držali jedan za drugoga da nas ne ponese. Ako su nam roditelji došli sa biciklima da nas vrate kući iz škole onda smo se svi držali za kufertreger. I tako sve do mjesta gdje se uliva Širalija u Zetu, tu se ruža vjetrova mijenja, smjer se mijenja, bukvalno otvara se kao pozorišna zavjesa. Kad dođeš tu, ako nas je do tada vjetar gurao u lice tu se promijeni i gura nas u leđa - kaže Đuro Vučinić.

On navodi da su Momišku škalu svi znali zbog tog vjetra.

– Kada smo bili malo veći bili smo zadovoljni što možemo kaldrmom sami do škole a vjetar nam duva u leđa i bez napora nas dovede u Podgoricu. To je zaista fenomen bio. Ali vjetar je toliko snažan bio da su se roditelji plašili zbog Morače jer nije bilo metalnih zaštitnih ograda - kaže Vučinić.

Vučinić kaže da bočne ulice mogu da se nazivaju po glavnoj, ali nikako da se jedan kvart tako nazove, a da glavna ulica ostane bez tog naziva.