Delegacija Partizana posjetila grobove Andrije Delibašića i Gajice Đurovića

Dočekali su ih rodbina Andrijina i Gajičina. Delegaciji Partizana zahvalio se Andrijin otac Slavko – Cako Delibašić. Prenosimo govor oca Caka, nad dormom sina Andrije:

ANDRIJA

-BORIS KNEžEVIć

Dragi moji Partizanovci,

-Život se sastoji od različitih priča. Neke obiluju radošću, srećom, a neka su pune tuge, pune bola. Andrijino rođenje, i život, meni i mojoj porodici doneli su najveću sreću, njegov odlazaka najveći bol. Bol je svakim danom sve veći, ponos isti i juče, kao i danas. Ponosni što je bio naš, a i vaš, ponosni što je ostavio autentičan trag u vremenu. Za mene i biljeg, i patnja, i krst, i jauk, ali i utvrda, nesrušena tvrđava, i potvrda da je u izvjesnom smislu, i bio veći od vremena u kojem je živio. Nisi zapravo otišao Andro, jer si u svima nama zapravo previše ostao.

Može čovjek biti ovo ili ono, živjeti tamo i vamo, raditi koješta, ali nema vrednije stvari od toga, nego biti čovjekom. Andrija je bio naš sin, brat, otac, suprug, prijatelj, fudbaler, trener, ali pre svega bio je čovjek. Porodica zna koliko je dobrote, duha nosio Andrija u sebi, ponosni smo, što je i toliko ljudi osjetilo to srce, čulo njegovu lijepu, umirujuću riječ.

GAJICA ĐUROVIĆ

-BORIS KNEžEVIć

Najveća lekcija koju sam te naučio je da smo na ovome svijetu svi jednaki. Da svima treba dati priliku, pažnju, Nemoguće je za kratko vrijeme istaći sve što je Andrija uradio u svom bogatom fudbalskom životu. Ja vas time neću opterećivati, jer svi to ovdje znamo.  Za njim svi žale. Uvijek je bio dostojanstven i veličanstven. Dobronamjeran i plemenit. Nekada pomislim, i da je ta plemenitost ubrzala njegov odlazak s ovog svijeta.

Moć fudbala je da približava. U njemu se govori univerzalnim jezikom, i nije važno ni koje ste nacionalnosti, ni ime, ni prezime, ni porijeklo. Kakva god je priča bila, najvažnije je imati prave ljude pored sebe. Želeo bih da se zahvalim za svaki trud, zagrljaj, reči podrške, u organizaciji ovog turnira, moji Partizanovci. Zaista svima ogromno hvala, svima koji ste danas ovde. Bio si im prijatelj, dobri duh klubova, čiji si dres nosio. Ali to sve znaš moj Andrija, ali možda ne znaš da ćeš im sve to ostati još jako dugo - rekao je Slavko Delibašić.