Nikšić: I mjesec uzalud navijao za Sutjesku

Uzalud su imali podršku Vojvoda sa tribina, a uzalud je bilo i navijanje jednog neobičnog gosta sa tamnog nikšićkog neba.

Gotovo tokom čitave utakmice, pun Mjesec stajao je iznad istočne tribine, pravo iznad Sutjeskinih navijača. Sijao je punim sjajem, kao da je došao da pomogne plavima sa Bistrice. Nije, doduše, imao šal oko vrata, ali se vidjelo na čijoj je strani.

Kad je Sutjeska izjednačila u drugom poluvremenu, Mjesec je, zasijao još jače. Pomislio je da je crnom nizu konačno došao kraj.

A onda – Vitebsk.

Mjesec je zaćutao. Vojvode su nastavile da navijaju, igrači da se bore, a on je sa visine gledao kako mu se planovi polako pretvaraju u pomračenje.

Nije mu bilo lako. Cijele noći visi iznad stadiona, daje podršku, osvjetljava teren, prati svaki napad Sutjeske, a na kraju – 1:2.

I tako je Sutjeska izgubila, a Mjesec, vjerovatno prvi put u životu, poželio da što prije svane.

Mjesec je pokušavao sve. Pojavio se punim sjajem, kao da je želio da dodatno osvijetli put do pobjede. Nije pomoglo.

Možda će se Mjesec sljedeći put pojaviti malo ranije. A možda će, poučen večerašnjim iskustvom, prije utakmice provjeriti sastav i formu ekipe.

A ako ništa drugo, može se reći da je Sutjeska večeras imala najskuplju podršku sa neba. Samo što ni ona nije bila dovoljna.

Jer nije lako biti navijač Sutjeske.

Čak ni kad si – Mjesec.

Crnogorski klupski fudbal zakucan na dno: Sutjeska opet izgubila i stavila tačku na crni niz