Od prvog do poslednjeg, kratak li je put

Nevolja je uvijek i samo u tome, što su skloni vjerovanju da je za uspjeh, javni veliki uspjeh, potrebno, moguće i dovoljno obaviti kupovinu. To je kao sa filmskim producentima koje okupe zvijezde, pa uzmu da unaprijed broje pare. Koliko je samo površnih, besmislenih filmova tako nastalo.

Tako je i s fudbalom, otkako je Margaret Tačer, u sadejstvu sa onim drugorazrednim holivudskim glumcem, napravila od svijeta ovo što je sada: mjesto u kojem razlika između biti i imati nikad nije bila veća. Ipak, dosta filozofije..., mada, je stvar sa Sutjeskom posve filozofska.

Jer, postoji izvjesna logika koje ne haje za budžet, za titule u najslabijoj ligi Evrope, logika igre, logika sporta. Englesku riječ "sport" ovdje valja uzeti u starinskom, najstarijem značenju pojma – kao nešto u korijenu čega je zadovoljstvo, prijatno provedena dokolica. Preciznije, tabela Prve lige uvijek je bila samo optička varka. Danas je samo okreneš i Sutjeska je na prvom mjestu, a mogao si da je okreneš, i kada su plavo-bijeli bili šampioni, i vidio bi da su na poslednjem mjestu. I naravno Bokelj će te poraziti. Bokelj, koji se koliko do juče spašavao kroz baraž, i čiji budžet nije pristojno upoređivati sa tvojim.

I da, Sutjeska će uskoro stati bez trenera Milorada Pekovića, zatim vjerovatno i bez predsjednika Bakrača. A ni Sutjeska, već dva mjeseca ni Skupštine nema. Kraj ili promjena? I da oni su krivi, a nije ona sila koja ih je tu dovela. I mnoge u današnjoj Sutjesci. Sila koja se ne pojavljuje iznenada, nego je vazda tu, i rješava tu stvar, ta mistična pojava, alhemijsko-transformerski mehanizam, to nešto nedokučivo i neshvatljivo, godinama, bolje reći vjekovima ostaje. Politika!

Ekipa Sutjeske

Foto: DAN/Željko Šapurić

To nešto nedokučivo neshvatljivo, ostaje i dalje. Da ne bude zabune: ovde nije reč o pojedincima, iako je riječ o ljudima, riječ je o pojavama, fenomenima, personifikacijama. Politika nam je ostavljena u trajno nasleđe, politika je jedini kontinuitet. Hoće se reći kako je Sutjeskin slom, samo posledica sistema u kojem se odomaćio murdarluk, bahatost, neznanje i poluznanje. Podaništo, udvorništvo, višak taštine bez pokrića, stapaju se u strogo ustrojenu piramidalnu strukturu, čija je ključna poluga neodgovornost. Stoga nema ni jasnog odgovora na temeljno pitanje: ko je zbilja uneredio motku u Sutjesci ? Kod nas je sve ko što je bio, i kao što će biti: mi ionako, ne živimo u prezentu, nego u fututu, i to drugom, živimo posve kondicionalno, u pogodbenim mizovima neostavrenih pregnuća, takoreći u imperativnim oblicima besmisla. Javnost, ipak zaslužuje jasan odgovor, ko je najodgovorniji za aktuelnu kadrovsku sliku u šampionu najslabije evropske lige.

Svi smo mi ovo znali, samo smo, hotimično ili nehotice, ćutali. I ćutaćemo. Odnosno, klicaćemo: Pekoviću odlazi. Najlakše je. Kada vidim, ko sve danas razvija kritički duh, na Pekovića, dođe mi da ga branim. Njega, ipak najbolje brani, impresivna fudbalska biografija. Jedina njegova greška je što je prihvatio Sutjeskinu ponudu.