Obilježena godišnjica smrti Andrije Delibašića

Jer, Andrija i i fudbal su sinoninimi. Fudbal bez mitova je samo ganjanje lopte. Sa svojim legendama i bluzevima, veći je od stvarnosti.

U fudbalu i životu, sve je između raznih snova. Ništa izvan toga. Nije mala odgovornost, naći neko novo, nenapisano slovo za Andriju. Besmrtnost je osvojio, i kao autor nekoliko sudbonosnih golova.

Godina dana je od njegovog odlaska. Andrija je svoju fudbalsku biografiju, svoju ulogu u igri, svoj stil, pristup, svoju, teološki rečeno svrhu bivanja na terenu, ispisao najljepšim slovima. Pokazao je na terenu, da borba do samog kraja, nekada nemoguće može pretvoriti u moguće. Svaki gol, svaki pas,svaki napad, svaki bijeg, sve se to u Andriji slilo u simbol ljudske duhovne vrline, u najvišu emanaciju njenu, u onaj čas kada nastupa skoromnost pred neskromnošču. Čovjek se po skromnosti i stidu poznaje. To je Andrija znao i to je ispovjedao. I zato je najveći: u svoj fudbal, koji je tako lako pretvarao u umjetnost, unosio je sopstevnu skromnost pred neskromnošću svijeta, u kojem je živio. Pravim zvijezdama, trajnim sportskim ikonama, ostaje samo da sijaju. Najbolji je igrač je onaj koji je to onda kada je neophodno, u najvažnijim utakmica sezone.

POMEN

-BORIS KNEžEVIć

Kako definisati posebnost u vremenu u kojem је kultura neprestane reprodukcije i oponašanja univerzalno prihvaćena kao norma? Lako, imenom Andrijinim. Iz dana u dan, se od marta 2025. na ovamo, pokazalo da je svojom igrom, ljudskоšču ostavio, a ostavlja i dalje, sjajan, tako snažan, pulsirajući živi trag. Čak i oni koji ga ni sreli nisu, doživljavaju ga kao nekoga svog. Utisnuo se u mit.

Da zapale svijeću i još jednom požele spokoj Andriji, na godišnjicu prelaska u mit, danas su se okupili rodbina, prijatelji, navijači. Pokoj duši Andrije Delibašića.

Kakva je to rijetkost i kakva dragocjenost, bila poznavati te. Treba li uopšte to i govoriti, u ovom dobu beslovesnosti?