Luk Pavilard oblači kapicu Mladosti i Hrvatske

Prema saznanjima portala "Total Waterpolo", lijevoruki bek Pro Reka Luk Pavilard, uskoro bi mogao postati novi igrač Mladosti iz Zagreba, uz zahtjev za dobijanje hrvatskog državljanstva kako bi u budućnosti nastupao za reprezentaciju Hrvatske.

U sklopu dogovora, Pavilard bi trebao dobiti i „reprezentativnu platu“, što je, prema navodima izvora, bio ključni uslov za realizaciju transfera.

Takva praksa već postoji u njegovoj domovini Australiji, gdje vrhunski igrači imaju finansijsku podršku saveza.

Tridesetogodišnji Australijanac postaće treći naturalizovani lijevoruki igrač u istoriji hrvatskog vaterpola, nakon Havijera Garsije i Konstantina Karkova.

Pavilard važi za jednog od najubojitijih lijevorukih napadača na svijetu.

Rođen u Pertu, prošlog ljeta je stigao u Pro Reko nakon impresivne sezone u Australiji, gdje je za Fremantle Mariners postigao čak 90 golova u 18 utakmica.

Prije toga nastupao je za Barcelonetu, sa kojom je između 2022. i 2024. osvojio tri titule prvaka Španije, tri Kupa i tri Superkupa, te bronzu u Ligi šampiona 2023. godine.

Ove sezone ima važnu ulogu u pobjedničkom nizu Pro Reka.

Mladost Zagreb, sedmostruki prvak Evrope, u posljednje vrijeme pokušava da vrati stari sjaj na međunarodnoj sceni.

Trenutno igra četvrtfinalnu fazu Lige šampiona.

Dolazak Pavilara značajno bi ojačao napadačke opcije Zagrepčana i dodatno podigao njihove ambicije.

Pavilard nije nastupao za Australiju od OI 2024 u Parizu, gdje je briljirao protiv Srbije postigavši četiri gola u pobjedi 8:3.

Pravila World Aquaticsa sada omogućavaju promjenu sportske nacionalnosti nakon samo 12 mjeseci čekanja, uz uslov neprekidnog boravka u novoj zemlji.

To znači da bi Pavilard, ukoliko ovog ljeta preseli u Hrvatsku i dobije državljanstvo, mogao debitovati već na Svjetskom prvenstvu 2027. u Budimpešta.

Prvi takav slučaj bio je Garsija, koji je za Hrvatsku osvojio olimpijsko srebro 2016. i svjetsko zlato 2017.

Njegovim stopama krenuo je i Karkov, koji je nakon dolaska iz Rusije postao jedan od ključnih igrača reprezentacije i osvojio evropsko i svjetsko zlato.

Iako je Hrvatska jedna od najuspješnijih vaterpolskih nacija – trostruki svjetski prvak i olimpijski pobjednik – ova situacija otvara ozbiljno pitanje.

Kako je moguće da zemlja s takvom tradicijom više od dvije decenije nije iznjedrila vrhunskog lijevorukog igrača?

Posljednji koji je dominirao bio je Maro Joković, ali njegovi najbolji dani su iza njega.

Nakon njegovog povlačenja, reprezentacija se oslanja na naturalizovane igrače poput Karkova, a uskoro možda i Pavilarda.

Da li je riječ o slabostima omladinskog sistema, taktičkom propustu ili pukoj slučajnosti?

Odgovor još nije jasan, ali trend jeste – kada Hrvatskoj zatreba vrhunski ljevak, rješenje pronalazi van svojih granica.