Đoković najavio kraj: Nadam se da ću završiti u Los Anđelesu 2028. godine

Novak Đoković otvoreno je progovorio o završetku karijere i otkrio da želi da se oprosti od tenisa na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 2028. godine.

Srpski as je u intervjuu za katalonski list Sport, povodom dokumentarca Vuk u zimi (Wolf in Winter), progovorio o svom putu, žrtvama i planovima za naredne godine.

Film prati karijeru čovjeka koji ima 24 grend slem titule, više od 1.100 pobjeda, olimpijsko zlato i rekordnih 428 nedjelja na vrhu ATP liste. Sam Đoković kaže da naziv dokumentarca savršeno opisuje njegovu prirodu:

„U najtežim okolnostima pronađeš unutrašnju snagu i samopouzdanje koji ti omogućavaju da nastaviš dalje.“

„Sve je zahtijevalo žrtvu“

Đoković ne krije da je put do vrha bio skup.

„Svaki put podrazumijeva žrtve. Moraš da se odrekneš nečega da bi se potpuno posvetio drugoj stvari.“

Priznao je da je zbog tenisa imao manje vremena za prijatelje, porodicu i bezbrižno odrastanje, ali naglašava da zbog toga ne osjeća kajanje:

„To je jednostavno dio puta.“

Olimpijsko zlato u Parizu – najvažniji trenutak

Posebno mjesto u razgovoru zauzela je zlatna medalja osvojena u Parizu 2024. godine. Sa 37 godina, poslije četiri neuspješna pokušaja, Đoković je konačno došao do jedine medalje koja mu je nedostajala – i to pobjedom nad Karlosom Alkarazom u finalu.

„To je vjerojatno bio najvažniji trenutak mog života i karijere.“

Posebno mu je značilo što su mu supruga i djeca bili uz njega, a zatim i proslava sa srpskom zastavom na ramenima u Beogradu.

Plan za Los Anđeles 2028.

Iako je svjestan da se bliži kraj, Đoković jasno kaže šta želi:

„Volio bih da dođem do Olimpijskih igara u Los Anđelesu 2028. godine. Mislim da mogu to da ostvarim, ali vidjećemo. Zavisit će od toga kako će moje tijelo reagirati i od mnogih drugih okolnosti.“

Danas igra manje turnira nego ranije, jer želi više vremena za porodicu i druge uloge u životu.

„I dalje je tenis centar mog profesionalnog života, ali želim da pronađem ravnotežu. Nadam se da ću doći do Olimpijskih igara i završiti karijeru na taj način, sa zastavom Srbije na ramenima.“

„Ne kajem se ni zbog čega“

Na pitanje da li se poslije gledanja dokumentarca za nešto kaje, odgovor je bio jasan i kratak:

„Ne. Ne kajem se ni zbog čega.“

„Nisam uvijek donosio najpametnije odluke, ali sva ta iskustva dio su temelja na kojima su izgrađeni moj život, karakter i osoba koja sam danas.“