Srbija pod pojačanim međunarodnim reflektorima: Tri centra moći šalju različite poruke

Tri centra moći šalju različite poruke, ali se iza svih njih krije isto pitanje: ko će i pod kojim uslovima određivati politički pravac Srbije nakon izbora? Izbori 25. oktobra odavno više nisu samo pitanje rasporeda mandata u Narodnoj skupštini.

Poslije gotovo dvije godine studentskih protesta, ozbiljne političke krize i najave Aleksandra Vučića da će sa mjesta predsjednika pokušati da pređe na funkciju premijera, međunarodna pažnja prema Srbiji postala je intenzivnija nego ranije. Rojters i AP ove izbore već opisuju kao jedan od najvažnijih političkih testova za Vučića nakon višegodišnje dominacije na političkoj sceni.

Istovremeno, Srbija se nalazi u specifičnom položaju: kandidat je za članstvo u Evropskoj uniji, održava tradicionalno bliske odnose sa Moskvom, dok su odnosi sa Vašingtonom posljednjih godina sve više opterećeni pitanjima spoljne politike, Kosova, Rusije i demokratskih standarda.

Poruka Evropske unije možda je diplomatski najopreznija, ali je politički veoma jasna. Iz Brisela poručuju da se neće miješati u izbore, ali da će pažljivo pratiti izborne uslove kako bi birači mogli da donesu odluku bez pritiska i zastrašivanja. To nije beznačajna formulacija. Evropska unija već godinama insistira da su vladavina prava, demokratske institucije i kvalitet izbornog procesa dio osnovnih kriterijuma za napredovanje Srbije ka članstvu.

Nakon izbora 2023. godine EU je posebno ukazivala na potrebu da se preporuke međunarodnih posmatrača sprovedu i da se navodi o nepravilnostima transparentno ispitaju. Za Brisel je, dakle, pitanje mnogo šire od toga ko će 25. oktobra osvojiti najviše glasova.

Pitanje je da li će rezultat biti proizveden u uslovima koje građani i međunarodni posmatrači mogu da smatraju demokratskim. I upravo tu nastaje problem za vlast u Beogradu. Jer više nije dovoljno poslati poruku da je Srbija "na evropskom putu". Od Beograda se sve više traži da pokaže kako taj put izgleda u praksi. Iz Vašingtona su poruke oštrije.

Republikanski kongresmen Džo Vilson javno je izrazio zabrinutost da izbori u Srbiji možda neće biti slobodni i fer, pozivajući se i na praćenje situacije od strane američkog Stejt departmenta. Govorio je i o navodnim indikacijama da je "namještanje izbora" već počelo.

Bez obzira na politički profil pojedinih američkih kongresmena, sama činjenica da se pitanje izbornih uslova u Srbiji nalazi u fokusu američkih institucija predstavlja ozbiljan signal. Vašingtonu više nije dovoljno da Beograd bude funkcionalan partner u pojedinim pitanjima. Sve je očiglednije da se od Srbije očekuje i jasnija geopolitička orijentacija.

Tu se prepliću izbori, odnosi sa Rusijom, kineska tehnologija, Kosovo, regionalna bezbjednost i pitanje demokratskog razvoja. Drugim riječima, Amerika ne posmatra samo ko će pobijediti već kakvu će Srbiju ta pobjeda proizvesti. Moskva, očekivano, govori drugim jezikom. Kremlj poručuje da odnosi Rusije i Srbije nisu vezani za jednog političara i da očekuje nastavak saradnje sa srpskim političkim rukovodstvom i ekonomskim partnerima.

Ali istovremeno ruski ambasador Aleksandar Bocan-Harčenko upozorava na mogućnost zapadnog miješanja u izborni proces i nascenario "obojene revolucije" nakon izbora. Ta poruka ima veoma jasnu političku funkciju. Ako Brisel i Vašington govore o izbornim standardima, demokratiji i mogućim nepravilnostima, Moskva govori o opasnosti od stranog miješanja i destabilizacije.

Tako se građanima Srbije praktično nude dvije različite interpretacije istog događaja Jedna kaže: kontrolišite vlast i izborni proces. Druga kaže: čuvajte se stranog uticaja i obojene revolucije. A između njih nalazi se birač. Dok Brisel, Vašington i Moskva šalju različite signale Beogradu, domaći politički akteri te poruke tumače u skladu sa sopstvenim političkim interesima.

Aleksandar Vučić, koji je nakon ostavke na mjesto predsjednika Srbije preuzeo vodeću ulogu u kampanji svoje liste, u intervjuu za Si-En-En poručio je da želi "poštenu političku trku" i da će čestitati pobjedniku, "ko god to bio". Istovremeno, posljednjih dana kampanje govori znatno odlučnije o očekivanom rezultatu, tvrdeći da će njegovi politički protivnici izgubiti "ubjedljivo" i da se 25. i 26. oktobra neće dogoditi nikakvi incidenti. Ta razlika između poruke o fer utakmici i veoma samouvjerenih prognoza ishoda predstavlja jedan od paradoksa kampanje.

Dok vlast insistira na stabilnosti i legitimitetu izbora, opozicija međunarodne poruke vidi kao dokaz da se izborni proces nalazi pod mnogo većom kontrolom međunarodne javnosti nego ranije.

Potpredsjednik Stranke slobode i pravde Borko Stefanović ocjenjuje da Brisel više ne može da zanemaruje pitanje izbornih uslova u Srbiji. On smatra da Vučić ne može da računa na isti stepen međunarodne podrške koji je, prema njegovom tumačenju, imao na prethodnim izborima. Stefanović istovremeno Moskvi zamjera pokušaje da utiče na unutrašnja politička pitanja Srbije.

Sa druge strane, američki kongresmen Džo Vilson poručuje da Vašington, kako kaže, ne zauzima stranu na izborima. Ali njegova poruka srpskim vlastima je veoma direktna: SAD žele slobodne i fer izbore, slobodne medije i prestanak prekomjerne upotrebe sile prema studentima. Vilson je za N1 rekao i da je povećano interesovanje Vašingtona za Srbiju povezano upravo sa predstojećim izborima.